Glazba koju smo svirali bila je ispred našeg vremena

Klavirist i skladatelj David Warren Brubeck na jazz sceni djeluje od druge polovice četrdesetih od kada je poznat kao jedan od najvažnijih inovatora jazza.

Za izniman doprinos američkoj i svjetskoj umjetnosti primio je mnogobrojne priznanja i nagrada, između ostalih Grammya za životno djelo, nagrade Benjamin Franklin, National Medal of the Arts, Smithsoniam Medal i nagrade BBC Jazz za životno djelo, uvršten je u Hall of Fame časopisa Down Beat, dobio je zvijezdu na Hollywood Walk of Fame, te je dobitnik počasnih doktorata američkih, kanadskih, engleskih i njemačkih sveučilišta.

Brubeck je iznimno značajan i za jednu od najpoznatijih svjetskih jazz priredbi, Monterey Jazz Festival koji obilježava pedesetu obljetnicu djelovanja. Naime, upravo je on prije pedeset godina angažairan za svirku pred gradskim uglednicima u nastojanju da ih pridobije jazzu i pokretanju Festivala, u čemu je uspio.

Na kompakt disku su objavljene snimke što ih je ostvario u posljednjih pedeset godina na čuvenom Festivalu, uključujući nastup na prvom izdanju 1958., kao i na prošlogodišnjem. Svojevstan je to presjek njegove karijere u tom razdoblju.

Naime, osim po izvedbama standarda i Brubeckovih ili skladbi njegovih suradnika, album je značajan i po tome što su na njega uvrštene snimke najznačajnijih skupina što ih je vodio u posljednih pedeset godina.

Brubeck je poznat po dugoročnom suradnjama. Najdužu i najznačajniju ostvario je s alt saksofonistom i skladateljem Paulom Desmondom: “Godine 1946. utemeljio sam oktet u koje je svirao Paul Desmond” rekao je Brubeck u razgovoru što smo ga vodili prije nekoliko godina.

“Bio je to izvrstan sastav, iznimno avangardan. Svirali smo glazbu koja je bila ispred našeg vremena. Prethodila je mnogim strujama koje su se poslije razvijale u jazzu. Poslije se Desmond priključio mojem triju i tako smo postali kvartet. Jedan od mojih najboljih prijatelja, klarinetist Bill Smith je sa mnom počeo svirati još 1946. u Kaliforniji.

Otada povremeno surađujemo do današnjih dana. Bubnjar Randy Jones sa mnom svira više od dvadeset godina. Bobby Militello je sa mnom više od dvadeset godina. Basist Jack Six je, nakon trideset godina suradnje otišao u mirovinu.” Svaki od spomenutih glazbenika svira u postavama uvrštenim na ovaj CD.

Sredinom pedesetih članovi njegova najpoznatijeg i najdugovječnijeg kvarteta, uz alt saksofonista Paula Desmonda, postaju bubnjar Joe Morello i kontrabasist Eugene Wright. Taj je kvartet bio jedna od najboljih jazz skupina pedesetih i šezdesetih, a njegov album “Time Out”, snimljen 1959., jedan je od najcjenjenijih u povijesti jazza. Za taj je album Desmond napisao skladbu “Take Five” koja je postala himnom kvarteta i često svirani jazz standard.

O nastanku Desmondove skladbe “Take Five” Brubeck je rekao: “Za snimanje albuma ‘Time Out’ planirao sam svaku skladbu izvesti u drukčijem metru. Tako je nastala i ta skladba. Paul nije pisao ‘Take Five’ s namjerom da postane hit. ž

Želio je napisati skladbu kroz koju će se predstaviti bubnjar Joe Morello kao solist. Taj eksperiment je uspio pa smo snimili niz albuma u istom stilu. Nakon albuma ‘Time Out’ to su bili ‘Time Further Out’, ‘Time in Outer Space’ i ‘Brubeck Time’.

Ovo izdanje započinje trima izvedbama spomenutig kvarteta, a osim Brubeckove skladbe “Two Part Contention” iz 1958. i standarda “Someday My Prince Will Come” iz 1962., uvrštena je i izvedba skladbe “Take Five” iz 1966.

Brubeck je poslije značajnu suradnju ostvario s Gerryem Mulliganom. Uz njih u kvartetu su svirali kontrabasist Jack Six i bubnjar Alan Dawson. Za razliku od prethodnog kvarteta ova je skupina svirala razigranije, s više emocija i spontanosti. Na CD-u su zastupljeni izvedbama Brubeckove skladbe “Sermon On The Mount” i Mulliganove “Jumping Bean” iz 1971.

Tijekom sedamdesetih Brubeck je vodio skupinu u kojoj su svirala trojica njegovih sinova. Najduže se u skupini zadržao basist Chris koji je s ocem u Montereyu svirao 1985. U izvedbi Brubeckove skladbe “Tritonis” uz njih su nastupili klarinetist Bill Smith, flautist Bobby Militello i bubnjar Randy Jones.

U duu s basistom Stanom Poplinom Brubeck je 1998. odsvirao vlastitu skladbu “Goodbye Old Friend“, a u kvartetu s Militellom, Jonesom i basistom Christianom McBrideom 2002. standard “I Got Rhythm“.

U novom Brubeckovom kvartetu uz Militella i Jonesa svira basist Michael Moore. CD zaključuju njihove verzije standarda “Sleep” iz 2006. i “Margie” iz 2007., koje dokazuju da je ovaj cijenjeni jazzist i u svojim osamdesetim godinama još uvijek iznimno aktivan i vitalan.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 21. rujna 2008.)
(Foto: Davor Hrvoj)