Glazba koja iskače iz uobičajenih mainstream okvira

Godina 1997. posebno je važna u karijeri Neko Case. Te je godine započeo profesionalni diskografski niz ove američke pjevačice i kantautorice. Iako se tada predstavila široj javnosti svojim debitantskim solo ostvarenjem “The Virginian”, Neko je već onda bila sve, samo ne debitantica u svijetu glazbe. Njena životna priča je vrlo zanimljiva.

Rođena je 1970. godine, sa navršenih petnaest napušta roditeljski dom, a tri godine potom već svira bubnjeve po raznim punk i rock sastavima. Do trenutka kada započinje svoju samostalnu karijeru, iza nje je ostalo gotovo cijelo desetljeće sviračkog i pjevačkog iskustva.

Danas, kada joj je četvrti studijski album ugledao svijetlo dana, možemo zaključiti da je ona jedna od onih pjevačica koje su na najboljem putu da postanu prepoznatljiv brand u alternativnijim pravcima, što možda dokazuje i dugogodišnji rad i put koji je prošla. Put od mlade i talentirane glazbenice s ogromnim potencijalom i željom za radom, do zajedničkog nastupa sa Nickom Caveom na njegovoj turneji 2004. godine.

Svi koji su slušali ovu pjevačicu, upoznati su s njenim stilskim osobinama. Jedna je od onih izvođača koje ne možemo striktno smjestiti točno u kojekakve određene kalupe, jer je njen izričaj daleko širi i raznovrsniji. Neko Case u svojim pjesmama uspješno miješa ‘alternative country’ s indie popom, rockom, americanom, te još nekim sličnim stilovima.

Kao uostalom i na svakom njenom dosadašnjem projektu, sve te navedene muzičke pravce možete susresti i na ovome novom izdanju – “Fox Confessor Brings The Flood“. On nam pruža dvanaest laganih stvari koje svojom atmosferom, onako naoko izgledaju kao kombinacija Cowboy Junkies i Wilca. Niti ovdje, kao niti u projektima sličnih žanrovskih osobina, naglasak nije stavljen na kvalitetu, bolje rečeno ‘hitoidnost’, pojedinih pjesama, već na atmosferu cijelog materijala.

Ovdje nema stvari koja bi se posebno isticala i vukla ostale, što ne znači da nema dobrih. “Margaret vs. Pauline“, “Hold On, Hold On“, “Fox Confessor Brings The Flood” ili recimo “Dirty Knife” vjerojatno će se vrtjeti na radio stanicama, ali pretpostavljam ipak u kasnonoćnom programu.

Jednu stranu Neko Case trebalo bi posebno naglasiti, a to je njen odličan vokal koji sa onim Natalie Merchant ima dosta dodirnih točaka.

Premda bolji poznavatelji rada i mogućnosti Neko Case govore da je ovaj album malo ispod razine onoga što ona obično pruža, mislim da je svejedno vrijedan četrdesetak minuta pažnje svakoga koji preferira glazbu koja iskače iz uobičajenih mainstream okvira.