Glazba kao jezik i religija

    1308

    Charles Lloyd

    Sangam

    Datum izdanja: 25.09.2006.

    Izdavač: ECM / Dinaton Media

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dancing On One Foot
    2. Tales Of Rumi
    3. Sangam
    4. Nataraj
    5. Guman
    6. Tender Warriors
    7. Hymn To The Mother
    8. Lady In The Harbor
    9. Little Peace

    Prigodom našeg zadnjeg susreta slavni je saksofonist, flautist i skladatelj Charles Lloyd na pitanje kako će koncipirati svoj novi album izjavio: “Snimit ću ga sa svojim sadašnjim trijom. Tijekom boravka u New Yorku, kada se dogodio 11. rujan, slušao sam mladog bubnjara Erica Harlanda. Pokrenuo me svojim duhom i načinom sviranja.

    Blagoslov je što sa mnom uvijek sviraju izvrsni, osjećajni glazbenici s kojima sam na istoj valnoj dužini, s kojima mogu dijeliti osjećaje. To je poput novog putovanja. Nakon što je Higgins fizički otišao, iako je duhovno još uvijek sa mnom, kao da mi je poslao Erica Harlanda, a tada sam upoznao i Zakira Hussaina.

    Dogodio se čudesan spoj majke Afrike i Indije s osječajnošću jazza. Ta se glazba ne može okarakterizirati jer Zakir Hussain je najvjerojatnije največi svjetski svirač table, a također je vrlo otvoren. S tom sam dvojicom bubnjara svirao koncerte posvećene Higginsu. Bilo je to doista mistično iskustvo jer smo svirali nepripremljeni, bez plana.

    Jednostavno bi počeli svirati. Također smo svirali neke moje poznate skladbe, ali vrlo slobodno i otvoreno. Naše je sviranje poput molitve. Iako smo samo trojica kažu da zvučimo poput velikog orkestra. Publika je reagirala hipnotičnom oduševljenošću. To je doista nešto posebno.”

    Muziku podržava

    Jedan od tih koncerata posvećenih Higginsu održačli su 23. svibnja 2004. u Lobero Theatreu u Santa Barbari, kalifornijskom gradu u kojem je Lloyd nastanjen zadnjih petnaestak godina. Nakon albuma “Which Way Is East” iz 2004., koji donosi duo snimke s njegovim prijateljem iz djetinjstva, slavnim bubnjarom Billyjem Higginsom s kojim je svirao i u zadnjem razdoblju njegova života, ovo je drugi album na kojem se Lloyd udaljava od svojeg ustaljenog pristupa, jednog od najsenzibilnijih u jazzu, i donosi glazbu blisku world music idiomu namijenjenu zahtjevnijim slušatelima. I

    ako je Lloyd tome bio sklon tijekom cijele karijere, posebice indijskoj i afričkoj glazbi i sviranju tradicijskih glazbala, to je uvijek bio tek mali dio njegova djelovanja. Ovim albumom u potpunosti se predaje glazbi kroz koju spaja jazz, klasiku i etno elemente što uvjerljivo osvaruje s kompetentnim glazbenicima u Sangam Triju: Zakirom Hussainom, poznatim po suradnji s Johnom McLaughlinom i drugim velikanima indijske i američke klasične i popularne glazbe, koji uz tablu svira udaraljke i pjeva, te Ericom Harlandom koji uz bubnjeve svira udaraljke i klavir.

    Lloyd uz alt i tenor saksofon svira bas i alt flautu, tarogato, klavir i udaraljke. Izvode jednu Hussainovu, te Lloydove skladbe među kojima i neke što ih je snimio na prethodnim albumima, ali u novim aranžmanima, prilagođene kontekstu trija i glazbenicima s kojima ih svira. Uz brojna udaraljkaška sola, kolektivne improvizacije, ali i egzotične zvukove ostvarene na konvencionalnim instrumentima, zaigrali su se svirajući kao u transu, dinamično, spontano i komunikativno, šireći pozitivne vibracije.

    U posebnom ugođaju ostvarili su sjajan album, estetski, ali i po kvaliteti zvuka jedan od najdojmljivijih što ih je kultna izdavačka tvrtka ECM objavila u zadnjem razdoblju. “U ECM-u su otvoreni prema kreativnosti”, rekao je Lloyd. “ECM je utočište za mnoge od nas osobenjaka. Mi smo kao stranci na ovome svijetu jer njegova pravila ne pridonose duhovnosti, ljubavi i skladnom duhu. Mi vjerujemo u ljubav, a svijet je prilagođen trgovcima, bankarima i političarima. ‘Pjevam pjesme’ stvoritelju, a Manfred Eicher (producent tvrtke ECM, op.p.) je otvoren i želi to podijeliti s cijelim čovječanstvom.”

    ECM je od početka djelovanja, kraja šezdesetih, bio otvoren prema glazbi koja izlazi iz konvencionalnih okvira i ne može se smjestiti u poznate stilove. Idealnog suradnika Eicher je prepoznao u Lloydu koji je od 1989. do danas za tvrtku objavio dvanaest kompakt diskova uspjevši dokumentirati sve zamisli i transformacije u karijeri.

    Ovaj album potpuno je drukčiji od svih Lloydovih do sada, a poznajući nepresušnu energiju i kretivan potencijal ovog svestranog glazbenika, u čijem su sastavu karijeru započeli Keith Jarrett i Jack DeJohnette, a poslije i Michel Petrucciani, možemo očekivati nova iznenađenja i uzbuđenja.

    “Glazba je moj jezik i religija. Dolazim iz stare škole onih koji žele odslužiti i maknuti se. Svima želim dobro duhovno putovanje kojim svi prolazimo. Važno je prepuštanje višem cilju. S ljubavlju u srcima idemo naprijed prema kraju puta.”

    Davor Hrvoj
    (Preuzeto iz Novog lista od 1. listopada 2006.)
    (Foto: Davor Hrvoj)

    Muziku podržava