Glazba kao igra

    1336

    Bow vs Plectrum

    Bow vs Plectrum

    Datum izdanja: 22.04.2016.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Crossover, Etno, Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bow vs Plectrum
    2. Kit Blues
    3. Mista Dance
    4. Cvate ruža rumena
    5. Sedi Donka
    6. Donna Lee
    7. Penthouse
    8. Aj mene majka jednu ima

    Sintagma ‘gudalo protiv trzalice’ na prvu asocira na nespojivu kombinaciju, protuprirodnu koaliciju koju je sastavio, recimo, bračni par u kojem, supruga želi na zabavi povodom godišnjice braka violinu, a muž tamburaše, i onda se odnekud stvorio kompromis – pa uzmu jednog gudača i jednog tamburaša.

    Tihomir Hojsak na kontrabasu kojeg svira gudalom i Filip Novosel na tamburi u ovih 36 minuta pokazuju sjajno razumijevanje kompozicija, bilo da je riječ o opernim komadima (“Cvate ruža rumena” iz Zajčeve Nikola Šubić Zrinjski), tradicionalima, jazzerskim numerama ili vlastitim instrumentalnim djelima.Hojsak i Novosel znaju, hoće, mogu svirati muziku na svoj način pri čemu ta muzika zvuči kao igra koja je nasušno potrebna u ovom sve namrgođenijem i depresivnijem svijetu. Zabava (i to ne ona jeftina i predvidljiva), radost i vještina su ključne riječi koje se provlače kroz svaku odsviranu notu. U goste su na ovu zabavu dvojice talenata došli Vlatko Stefanovski (svira gitaru u “Mista danceu”), Matija Dedić (svira klavir u “Donna Lee” Charliea Parkera), Žan Tetičkovič (svira bubnjeve u “Penthouseu”) i Theodosii Spassov (svira kaval u “Sedi donka”). Hojsak i Novosel se ipak najbolje snalaze u jazz izričaju, gdje su im improvizacije suvisle, lepršave i točne, bez praznog hoda ili pak krize ideja kako i kamo dalje. U slabije momente spada obrada tradicionala koji se često svira u Bugarskoj “Sedi Donka”, gdje kaval nije najpotpunije saživio s tamburom i gudalom (ipak, valja odati priznanje na savladavanju “nepravilnih” ritmova). S druge strane, gitara Stefanovskog i klavir Dedića su diskretno poboljšali ideje Hojsaka i Novosela pa su te snimke (“Mista Dance” i “Donna Lee“) možda i najbolji dijelovi albuma.

    Hojsak i Novosel sviraju delikatno, otvaraju prostor jedan drugome – kao u svim druženjima gdje nas sugovornik razumije, na jednu rečenicu, odnosno frazu, instrumentalni sparing-partner se otvara, te kreira moguća rješenja koja opet otvaraju mogućnosti prvom instrumentalistu.

    S ovim izdanjem hrvatska diskografija je postala bogatija za posve originalan i umjetnički plodan pristup. Ovdje nije samo riječ o eksperimentu u kojem muzičari i slušatelji isprobavaju ideje pa gledaju koliko su dobre, ovdje je riječ o originalnoj i artikuliranoj umjetničkoj viziji koja gađa slušatelja direktno u srce. Beat this, 2Cellos!

    Muziku podržava