Glatki TBF

Otprilike tri i pol godine nakon “Galerije Tutnplok” splitska šestorka The Beat Fleet oglasila se novom kolekcijom oporih i satiričnih komentara, pričica i zgoda koje su ovaj put odsvirali nešto više ‘funky’ i ‘groovy’.

Glasnogovornici splitske poštene inteligencije od “Galerije” su promijenili izdavača i bubnjara, objavili kolekciju live snimaka zvanu “Perpetuum fritule“, te građanski bezobrazno odsvirali koju tužnu notu za raskopanu Varšavsku. Također, u zadnje vrijeme opako im je prijetilo da ih proguta čisti mainstream: dogodila im se patetika u “Dogodila se ljubav”, a Mladen Badovinac snimao je reklame za izrazito reklamirano pivo.

Zato je prvi singl “Mater” tu da ih vrati iz pretjerano umilne percepcije momaka ‘dobrih za svaki dom’. Njima ne treba iskakanje iz paštete, TBF svakako jesu za svaki dom, valja ih imati kraj televizora ili radio-prijemnika za krizne situacije kada dotični aparati prenesu pretjeranu količinu lažnih informacija o tome što se u Hrvatskoj događa.TBF je tu da hrvatskog čovjeka i građanina izvede na pravi put i nadam se da je samo pitanje dana kada će momci iz TBF uz Arsena Dedića, i novopečenog Hrvata Edu Maajku doći u školske lektire (samo za usporedbu, jedan Bora Đorđević već se nalazi u srpskoj školskoj lektiri).

Novi album flote ritma “Pistaccio Metallic” zadržava njihove visoko postavljene standarde, sadrži barem pola tuceta izvrsnih pjesama koje će, priželjkujem, šamarati političare, spin doktore i friško obogaćene kapitaliste ove jeseni (ili zime) kad su izbori. Također, priželjkujem da ih angažira trenutno vladajuća stranka pa da im lajavi Splićani odsviraju “Uvik kontra” (fantastična igra glasova “Kad je – nije, a kad nije, je, je”), uz “Mater” najjaču pjesmu na albumu. Tu je još i “Grad spava“, “Pozitivan stav” i “Uspavanka” (to je prava ljubavna pjesma TBF-a) kao potencijalni okupatori radijskih frekvencija.

Album počinje “Tragičnim junakom“, koji pak ima sample “Malog mista” (još su davno otkrili da su veliki fanovi rada Miljenka Smoje, a na određen način i nastavljači njegove životne filozofije). “San” i “Spin doktor” tek su predigra za prekrasan trio asova “Uvik kontra”, “Mater” i “Grad spava”.

Centralna tema je naravno “Mater”. Ubačeni elementi izopačenog humora, dramaturgija pjesme (rekli bi Gitakovci: “Suspense!”) i refren koji ne izlazi iz glave (a i spot je izvrstan) dali su sjajan singl, a možda i hit godine (samo da Rozga ne snimi pjesmu naziva “Ćaća”).

U zvuku možemo naslutiti pomak prema klasičnim funk i soul podlogama iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno, prema istom onom što je na “Spomen ploči” radio kolega im recitator Edo Maajka. Nekoliko je pjesama ipak samo solidne kvalitete (recimo, blesavi i simpatičan “Veseljko” i nažalost premalo inspirirane “Spin doktor” i “Dalmatino“, no te pjesme ne strše mnogo ispod vrlo dobrog prosjeka), ali ono što izvlači slabije trenutke je bezgrešna, ispeglana, glatka, ‘smooth’ svirka: ritam sekcija TBF-a (Janko Novoselić i Ognjen Pavlović) zvuči rijetko zrelo, a gitarist Nikša Mandalinić svoju gitaru svira ukusno i odmjereno, ne nameće se, no sve su mu note ‘na mjestu’.

“Pistaccio Metallic” nije najbolji album TBF-a, no mogao bi, zahvaljujući svojoj cjelovitosti (bolji trenuci pametno maskiraju slabije), opuštenom i plesnom funky zvuku te velikom potencijalu pjesama “Mater”, “Uvik kontra” i “Grad spava” biti jedan od njihovih najslušanijih.