Glas Malog čovjeka i dalje snažan

Nakon što sam preslušao “The Rising” mom oduševljenju nije bilo kraja, s tim albumom Bruce Springsteen je definitivno zacementirao svoje mjesto među mojim favoritima na glazbenom tronu, i skinuo sa sebe ‘ljagu’ tipičnog stereotipnog američkog glazbenika, sa slučajno ‘potkradenom’ odličnom pjesmom.

A te ‘potkradene’ pjesme, zapravo su mi davale vjeru i nadu će jednog dana i njemu svanuti, i je, “The Rising” je od njega stvorio cijenjenog i uvaženog glazbenika i tekstopisca o kojem nitko ne smije i ne može ništa reći krivo. Nakon tolikog oduševljenja albumom, uslijedila je nakon nego vremena, naravno, skeptičnost prema budućim uratcima Springsteena.

Ali nakon ponovnog preslušavanja pjesama iz bogate mu karijere, shvatio sam da The Boss ne može pogriješiti, “Devils & Dust” potvrdio je Springsteenovu veličinu i karizmu. Devetnaesti po redu album možda nije očaravajuć i melodičan poput prethodnika, niti ne donosi bombastične hitove, ali sadrži istu jačinu i moć unutar pjesama, koje vas pogađaju već na ‘najplićem’ dijelu vaše duše.

“Jesus Was An Only Son“, “All The Way Home“, “Devils & Dust”, “All I’m Thinkin’ About” i “Maria’s Bed“, “Matamoras Banks” samo su mrvice koje čine pogaču smiješanu od countryja, rocka, folka i bluesa. Iako ‘glavni kuhar’ nema ‘pomoćno osoblje’ oko sebe – najbolji prateći bend na svijetu E Street Band, što se u nekoliko navrata pokazalo jako loše, ipak je ovaj put The Boss smiješao jaku ukusnu kašu, s kojom su repete zagarantirane.

Sve u svemu, još jedno prvoklasno ostvarenje za glasnogovornika američke nacije, koji je oduvijek imao petlje reći što narod misli i boriti se za Malog čovjeka, čiji glas nitko ne čuje, ali hvala Bogu na Springsteenu, čije se uho nikad nije oglušilo na vapaj iz daljine.