Glas kišnog anđela

Poznatiji kao frontmen čikaške skupine Alkaline Trio, Matt Skiba ovdje je udružio snage s basistom skupine AFI, Hunterom Burganom i bubnjarom My Chemical Romance Jarrodom Alexanderom, te je nastao jedan simpatičan punk-rock album s utjecajima indiea, synth popa, pa i malo folka.

Album obilježavaju jako dobri, rezonantni, poletni Skibbini vokali s pristojnim rasponom, uglavnom je gitaristički orijentiran, ima finih synth harmonija, nešto malo akusticiranja, bubnjevi su iznimno ritmični, skladni, odmjereni, a bas linije pulsirajuće i umjereno duboke. Uglavnom se radi o himničnim pjesmama s relativno jednostavnim, kontinuiranim melodijama i catchy ritmovima, vrlo pogodnim za slušanje.

Atmosfera se ‘šeće’ u rasponu od raspuštene, pa sve do darky ugođaja, pogotovo u drugom dijelu albuma s konkretnijim pjesmama uglavnom srednjih ritmova. Prvi je dio nekako razuzdaniji, brži, hitoidniji, što se očituje u pjesmama tipa “Voices” ili “All Fall Down“, s folkerskim melodijama koje vuku u pravcu Dropkick Murphysa. “Haven’t You” mirnija je pjesma s finim, laganim i osjećajnim gitarama i malo syntha, uz razbijajuće gitarske riffove i bubnjeve u svom drugom dijelu.

Kombinaciju synth-popa, punka i rocka nudi “Olivia”, više melankolične atmosfere, pratećih pjevanja, čvrstih i kompaktnih gitara nalazimo u “You“, elektro-utjecaj najjači je u indie-poperski nastrojenoj “Falling Like Rain” sa središnjom klavijaturističkom pratnjom, dok kraj albuma dolazi uz “How the Hell Did We Get Here” i “Angel of Deaf“, dvije pjesme koje u svojim staloženijim ritmovima sadrže najveću dozu teatralnosti.

Uglavnom, zahvalan je ovo albumčić za slušanje, koji neće izazvati nikakve ‘potrese’, ali svakako jedan od onih koji bi mogao biti razbibriga ljubiteljima punk-pop-rock bendova u iščekivanju izlaska novih izdanja njihovih favorita.