girl in red: Tko ju sve sluša i zašto?

“Do you listen to girl in red?” možda se čini kao vrlo jednostavno, direktno pitanje, no za njezinih 1.8 milijuna mladih followera na TikToku u posljednjih nekoliko godina postalo je indirektan način da se izjasne oko svoje homoseksualnosti, a njezini lo-fi bedroom pop hitovi “i wanna be your girlfriend”, “we fell in love in october” i “girls” neke vrste generacijskih himna, preskačući brojke od 100 i 200 milijuna playeva na Spotifyju. Mediji su je spremno proglasili novom queer ikonom, ali i strašno nahvalili njezina dva EP-ja na kojima je pokazala svu raskoš svog kantautorskog talenta. Mene je osvojila nježnim, gitarskim indie popom “say anything”, koji će nas sve podsjetiti na otvorenu romantiku popa ‘80-tih. Iako je taj film Camerona Crowea nekako čudno ostario i izgubio veliki dio svoje moći, ipak je scena u kojoj mladi John Cusack pušta “In Your Eyes” Petera Gabriela na boomboxu ispod prozora svoje izabranice nezaboravna i jedna od onih koje slobodno možemo kriviti za nerealna očekivanja cijele jedne generacije. Ono što je neodoljivo u samoj pjesmi – mama joj je pokazala taj film, kaže 22-godišnja Norvežanka Marie Ulven, koja se skriva iza ovog crvenog projekta. Starije slušatelje će možda deprimirati ta činjenica, no meni je osobno generacijski jaz koji me dijeli od cijele jedne horde novih indie izvođača i izvođačica izniklih iz vlastitih spavaćih soba izuzetno zanimljiv.

Kao jedna od predvodnica velikog booma bedroom popa posljednjih nekoliko godina, girl in red imala je poprilično zahtjevne zadatke na svom debutu – opravdati ogromna očekivanja i pokazati može li proširiti svoje slušateljstvo izvan die hard fan baze koja je u njoj pronašla svog uzora. “if i could make it go quiet” ispunjava ih oba, jasno pokazujući zašto su mladi Gen Z autori zanimljivi i publici izvan svoje dobne skupine – od malih nogu imaju pristup tehnologiji i društvenim mrežama koje im omogućuju da svoj talent vrlo brzo razvijaju i predstavljaju, te svi pate od oversharinga koji će u kantautorskom smislu značiti potpuni nedostatak autocenzure. Još smo do nedavno hvalili autore koji su iskreni u svom izričaju, za Gen Z autore to se gotovo podrazumijeva.

Na “if i could make it go quiet” girl in red taj koncept dovodi do krajnjih granica, ostajući izuzetno otvorena u još uvijek škakljivim temama poput mentalnog zdravlja i queer veza, ali i nekih potpuno uobičajenih u pop svijetu, poput teen angsta i boli odrastanja. U tom smislu album je samo nastavak onoga što smo od nje dosad imali prilike čuti, no potpuno odskače svojim produkcijskim vrijednostima – zajedno s Matiasom Tellezom Ulven album producira u šarolikoj, kaleidoskopskoj maniri velikih blockbuster pop albuma, potpuno napuštajući lo-fi estestiku svojih ranijih radova. Uvodna “Serotonin” u tom je smislu još bombastičnija – radi se o jedinoj pjesmi na albumu u kojoj kao producent surađuje i Eilishin brat Finneas, koji će Ulven provesti kroz ludu vožnju, od gitarskog, melodičnog indie rock refrena, preko trap beatova na kojima će po prvi put i repati, uvjerljivo sipajući stihove o prisilnim mislima koje prate njezin OKP, kao da će ih njezina artikulacija uspjeti i otjerati, ne zadržavajući ama baš nijedan uznemirujući detalj za sebe. “You Stupid Bitch” je jednako glasna, bučna, ljuta i katarzična, kanalizirajući punkersku energiju u frustraciju prijateljicom koja stalno ispada povrijeđena u vezama unatoč njezinim dobronamjernim savjetima i ljubavi koja, naravno, prelazi platonske okvire.

Iako su to pjesme koje nesumnjivo imaju hitoidni potencijal i koje će isprva plijeniti pažnju, girl in red zapravo briljira tek u drugim točkama albuma, kao što je gotovo shoegazerski vrtlog gitara, klavijatura i elektronike “Did You Come?”, u kojem se zaista i usuđuje postaviti to pitanje partnerici koja ju vara, istovremeno liječeći svoje povrijeđeno srce koliko i povrijeđen ego. U glatkoj, elegantnoj, klavirom i gudačima pogonjenoj “hornylovesickmess” naći će se na potpuno suprotnoj strani emocionalne klackalice, na kojoj je ona ta koja zadaje udarce, usput potpuno izjednačavajući polje u rodnom smislu – nisu samo muškarci ti koji slijede svoje potrebe bez obzira na posljedice, ma koliko im to voljeli pripisivati.

Prigušena, zamračena i dramatična klavirska balada “midnight love” ipak zauzima centralno mjesto na albumu, kao najosobniji i najromantičniji trenutak, možda i najviše podsjećajući na “staru” Ulven :“In this light, I swear I’m blind/In this light, I swear you’re mine”, bolno će priznati u priči o nepotpuno uzvraćenoj ljubavi. Blisko ju slijedi instrumentalno slično ogoljena “Apartment 402”, u kojoj će se pozadinski beat i buka dizati u intenzitetu, utjelovljujući svu paralizirajuću agoniju depresije u još jednoj izuzetno hrabroj, emotivnoj i vokalno savršenoj izvedbi.

Pred sam kraj albuma Ulven će vas ipak vratiti u bolje raspoloženje u lepršavoj, upbeat, neopterećujućoj “I’ll Call You Mine”, nekoj vrsti ultimativne alternativne ljetne ljubavne pjesme o kakvoj većina trenutnih pop zvijezda može samo sanjati, a zatim potpuno smiriti tenzije sanjivim instrumentalom “it would feel like this”, čiji se naslov nastavlja na naslov samoga albuma, sugerirajući da je potraga za unutarnjim mirom u jednakoj mjeri motivacija albuma koliko su to i katarza, isjerivanje vlastitih demona, slobodna ekspresija, potraga za svojim identitetom i svojim mjestom u svijetu.

Iako će skok u produkciji i približavanje pop mainstreamu možda i iznenaditi neke njezine pokonike, toliko je i pokazatelj da je spremna razvijati se u novim smjerovima bez da gubi imalo od svoje autentičnosti, zadržavajući i dalje titulu jednog od najoštrijih brbljavih jezika Generacije Z, kao i svoje gotovo nepogrešive pop instinkte. Kao i neke njezine suvremenice, dok doslovno odrasta pred očima javnosti na TikTokovima i Instagramima, izuzetnom samouvjerenošću i otvorenošću krči sebi put u svijetu u kojem su svi, svjesno ili nesvjesno, mnogo ranjiviji i izloženiji nego što su to bile prethodne generacije. U međuvremenu, aktualno pitanje na TikToku je postalo “Do you listen to Jojo Siwa?” (zasad nemam pojma tko je to), sugerirajući da Ulven na neki način gubi svoj stari posao. Pretpostavljam da to uopće neće biti loše za nju, te da je već čekaju neke nove i veće uloge, kao i potencijalno izuzetno zanimljiva karijera. “if i could make it go quiet”, uz ovogodišnje nove albume Billie Eilish i Clairo, pokazuje da kreativnosti ne nedostaje, te da bi upravo najmlađe pop zvijezde mogle biti one koje će riječi pop skinuti pogrdne konotacije i vratiti stari sjaj. Jedino što stvarno ne razumijem, to su sva ta velika i mala slova.