Ghost: Zarazan poput kuge

Nakon turbulentnog razdoblja obilježenog sudskim procesima među članovima benda te tako i konačnim razbijanjem nekoć sjajnog misterija zvanog Ghost, glava benda Tobias Forge odlučio se na gotovo logičan korak – snimiti album s tematikom srednjovjekovne kuge. Nakon uspješnog i hvaljenog “Meliora” iz 2015.,  EP-a “Popestar” iz 2016. godine, dviju uspješnih svjetskih turneja te nesretnog padanja maske s lica, Tobias Forge vratio se itekako ohrabren, inspiriran i jak. Možda čak i jači nego ikad. Papu Emeritusa zamijenio je novom personom nazvanom Cardinal Copia, okupio je novi niz Nameless Ghoulova te je neometano nastavio slijediti svoju viziju.

Sagledavajući novi album u cijelosti jasno je kako je Forge ovdje igrao na kartu isporučivanja priče o opstanku i življenju, nikako o umiranju. U tome je itekako i uspio. Možda je čovjek za polazišnu točku uzeo srednjovjekovlje, ali referenca na ‘kugu’ dvadeset i prvog stoljeća sasvim je jasna. “Prequell” je tako antitijelo koje će se lako dati ubrizgati u tkivo sve rastuće baze lojalnih fanova.

Radi se o jednom od iščekivanijih heavy metal izdanja ove godine. U odnosu na prethodnika “Meliora”, četvrti album zapravo ne donosi neki nužno veliki korak naprijed, ali Forge ovdje svakako kristalizira i cementira stil kojim će sigurno nastaviti puniti svjetske koncetne dvorane. Ili barem one američke. Koketiranje s pop melodijama pod krabuljama zloduha i antikardinala dobitna je kombinacija kod publike željne spektakla. Na svu sreću, za razliku od (američkih) metal bendova koji daleko više ulažu u show nego u muziku, Tobias Forge i s “Prequellom” nudi ipak nešto više.

Ghost je podosta omražen bend. No, sva mržnja ovog svijeta ne bi pokolebala Forgea da se odnekud pojavi s melodijom zaraznijom i od kuge i od kolere (novi album satkan je upravo od takvih melodija). Ghost je zato naveliko i obožavan bend. I baš kao što nikad simpatičniji Phil Anselmo na kraju spota za “Dance Macabre” oduševljeno izjavljuje: “Huge song, huge song!“, tako bi se i za cijeli album slobodno moglo reći: “Huge album“.

Forge se još jednom pokazao kao sjajan autor, rijetko sputan žanrom koji svira. Suptilno tako otkriva suvereno vladanje rasponom muzike od klasičnog heavy metala do pop-rocka. Gdje god da krene, u doglednoj budućnost, slobodno bi mogao stajati bok uz bok s najvećim imenima žanra. U domeni metala neke već i pošteno nadmašuje.

Album otvara klasični ghostovski adrenalin nabijen snažnim hevijanerskim riffovljem – “Rats” nakon kraćeg uvoda “Ashes” označava povratak benda na velika vrata. “Faith” i “See The Light” nastavljaju u istom ili sličnom tonu, da bi prvi dio album završio instrumentalom “Miasma”, inače prvom mogućom manom albuma. Instrumental naime otvara podosta prostora za vokalne dijelove (kojih očigledno nema), no iskupljenje stiže sa završnim dijelom i osvježavajućim prolomom lead gitara, klavijatura i saksofona.

Za okultni disko rock broj “Dance Macabre” u narodu bi se reklo da je živa komercijala. No pjesma ima daleko veću svrhu u kontekstu albuma nego na radio stanicama između hitova Motley Cruea i Bon Jovija. Natapirane frizure ovdje su na svu sreću temeljito sputane maskama koje Tobias i njegovi Nameless Ghoulovi nose, a čitava glam metal scena ’80-ih dala bi bubreg za ovakav plesnjak. Velika pjesma, rekao bi Phil Anselmo, velika pjesma. Iz njegovih usta u vražje uši.

Do kraja album razvija se postepeni smiraj. Izuzevši nedorečenu “Witch Image”, drugi dio albuma obavija neočekivana atmosfera koju pojačava progresivni instrumental “Helvetesfonster”. Zasigurno se radi o jednom od najljepših trenutaka karijere Ghosta, a završna akustična gitara gostujućeg Mikaela Akerfeldta iz Opetha instrumentalna je mantra koja spušta na Zemlju. Kad se spominju velike pjesme zaključna “Life Eternal” oduzima dah, smrzava i steže grlo te uvjerljivo odnosi sve moguće trofeje.

Nije remek djelo, nije nadmašio prethodnika, ali “Prequell” je svakako još jedan produkt velikog benda kojim se daje do znanja da priča još nije završila. Duh u Tobiasu Forgeu živ je kao nikad prije.