George Harrison uz malu pomoć svojih prijatelja

Njujorški Madison Square Garden je 1. kolovoza 1971. postao mjesto održavanja prvog velikog humanitarnog koncerta na svijetu, kojeg je popratilo oko 40 000 gledatelja, a kojeg danas imamo priliku ponovno doživjeti na dvostrukom, masteriranom DVD izdanju, uz neke do sada neobjavljene snimke.

I premda je danas posve uobičajeno, čak i očekivano, okupiti all-star band i održati dobrotvorni koncert kako bi se pomoglo onima kojima je pomoć trenutno najpotrebnija, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća to nije bio slučaj. Iako su stihovi popularnih pjesama bili prožeti političkom i socijalnom tematikom, nikad se nije dogodilo da se najveće zvijezde okupe na jednom mjestu, te svojom glazbom nahrane, s jedne strane, uši posjetitelja, a još istovremeno i sakupe novac kako bi se nahranili ljudi pogođeni jednom ratnom i, u isto vrijeme, prirodnom katastrofom. Nikad, sve do pojave Georga Harrisona.

Potaknut oružanim sukobom između Zapadnog Pakistana (današnji Pakistan) i Istočnog Pakistana (današnji Bangladeš) koji je doveo do izbjegličke krize golemih razmjera, k tome još dodatno pogoršane katastrofalnim poplavama, George Harrison je, uz nužnu asistenciju domicilnog Ravija Shankara (najvećeg svjetskog svirača sitara, nama je poznatiji kao otac popularne Norah Jones), u svega pet tjedana mobilizirao tada najveće svjetske izvođače, ujedno i svoje dobre prijatelje, kako bi se održao koncert čiji bi sav prihod išao u humanitarne svrhe za pomoć Bangladešu.

Dva koncerta (popodnevni i večernji) u rasprodanom Madison Square Gardenu – uz već spomenutog Shankara, gostovali su i Eric Clapton, zatim dvojica vrhunskih klavijaturista Leon Russell i Billy Preston, dvojica vrhunskih bubnjara Jim Keltner i Ringo Starr, basist Klaus Voorman (Manfred Mann), te apsolutna zvijezda večeri Bob Dylan – omogućila su da Bangladeš preko noći postane najpoznatije mjesto na svijetu, a prikupljeno je oko 15 milijuna dolara za pomoć stradalima (najveći dio novca proslijeđen je s desetogodišnjim zakašnjenjem, s obzirom da je Harrison vodio cijeli proces bez pomoći managera i trebalo mu je mnogo vremena kako bi razriješio zavrzlame oko autorskih prava, a ostatak su godinama, iz političkih razloga, stopirale SAD i Velika Britanija) .

Kao izvođači bili su pozvani i Harrisonove kolege iz netom raspadnutih The Beatlesa: John Lennon i Paul McCartney (Lennon je nastup uvjetovao dovođenjem Yoko Ono, što je Harrison glatko odbio, a McCartney je smatrao da je prerano za ponovno okupljanje).

Prvi DVD donosi 19 pjesama sa samog koncerta kroz koje imamo priliku vidjeti nadahnutu svirku samog Harrisona (odjevenog u simbolično bijelo odijelo i s bijelom gitarom), kako kroz solo radove (“Beware Of Darkness“, “My Sweet Lord“, “Here Comes The Sun“, te specijalno za ovu priliku napisanu “Bangla Desh“), tako i kroz radove The Beatlesa (“Something” gdje je zaboravio tekst, “While My Guitar Gently Weeps” odsviranu skupa s Claptonom, baš kao i na studijskom ‘bijelom’ albumu), a svoj obol dali su genijalni Leon Russell u luđačkoj izvedbi “Jumpin’ Jack Flash“, te Billy Preston u impresivnom gospelu “That’s The Way God Planned It“.

Ali najveće oduševljenje publike izazvao je Bob Dylan (s obzirom da mu je ovo bio prvi veliki javni nastup nakon čuvene motociklističke nesreće 1966., a idući bit će tek 1974.) sa svojim antiratnim pjesmama (“A Hard Rain’s A-Gonna Fall” i “Blowin’ In The Wind“), no najzanimljivije je što Dylan ovdje zaista razumljivo pjeva. Ali, Dylan ne bi bio Dylan da ne napravi nešto posve čudno i izvan svake pameti. Naime, premda su na probama uoči koncerta uvježbavali jedan set pjesama, Dylan je na samom koncertu odlučio svirati posve druge pjesme, bez da je ikome išta rekao.

Drugi DVD donosi genijalne dodatke, počevši od 45-minutnog dokumentarca “The Concert For Bangladesh Revisited With George Harrison & Friends” gdje imamo priliku vidjeti i čuti pozadinu cijelog koncerta, te intervjue s Harrisonom, Shankarom, Claptonom, Prestonom, Russellom, Glavnim tajnikom UN-a Kofi Annanom (naravno, sva zarada od prodaje ovog izdanja i dalje, preko UNICEF-a, ima svrhu pomoći Bangladešu), te Sir Boba Geldofa kao jedinog legitimnog nasljednika i organizatora najvećeg humanitarnog koncerta svih vremena.

Među dodacima nalaze se i dosad neobjavljene snimke s tonskih proba i popodnevnog koncerta (Harrison i Dylan u “If Not For You” i “Love Minus Zero/No Limit“, zatim Harrison, Russell i Clapton u “Come On In My Kitchen” Roberta Johnsona), te mini dodaci koji zajednički tvore jednu prekrasnu cjelinu koja govori kako je ono bilo vrijeme kad je s glazbom sve izgledalo moguće, pa čak i spašavanje svijeta.

George Harrison dao je sve od sebe, to je najviše što jedan čovjek može pružiti, a uspjeh ili neuspjeh njegovog nauma mnogo više govori o nekim drugim ljudima, nego o njemu samom.