George Ezra pjeva poput ‘brata’

Novo ime britanske soul scene zove se George Ezra. U vrijeme izdavanja ovog albuma, inače njegovog debija, dosegao je nježnu dob od 21 godine, i kako stvari stoje, od njega bismo mogli još svašta čuti.

“Wanted On Voyage” je album koji demonstrira Ezrin uraganski glas, koji ostavlja dojam da sve pjesme pjeva neki stari Afroamerikanac pred penzijom koji se upravo vratio sa smjene u rudniku. A kad pogledate slike unutar knjižice njegovog CD-a, slijedi iznenađenje od kojeg se nećete tako lako oporaviti. Ezra je naime, tako bar slike sugeriraju, drag i mio plavokosi dečko iz kojega, kad otvori usta, ispadne neobično velika količina interpretatorske zrelosti, gotovo na granici starmalosti, tako da podsvjesno još uvijek vjerujem da zapravo slušam Morgana Freemana koji pjeva neke zagubljene američke blues tradicionale u pop-soul aranžmanu. Stariji će se slušatelji sjetiti i pokojnog srpskog velikana Ljubiše Stojanovića Louisa s kojim Ezra dijeli ponešto rašpe u glasu.Jedino što bi moglo sugerirati da pjevač nije iz Amerike jesu naslovi pjesama “Budapest” (koja je već ostavila zamjetan trag na radijskim postajama), “Barcelona” i bonus stvar “Blind Man In Amsterdam” – složit ćemo se, previše Europe za nekog Amera.“Wanted On Voyage” je album zanatski vrlo korektno sročenog materijala, kojem je najveći manjak ono što bi kod manje prepoznatljivih vokala bila prednost: srednjestrujaško tretiranje instrumenata. Osim toga, Ezri se dogodila i jedna relativno komična stvar, a to je da ponajbolja pjesma na albumu ne zvuči kao posveta voljenoj ženi, nego kao posveta jednoj robnoj marki synthesizera. “Cassy O” je jednostavno predobra pjesma da bude žrtvovana na taj način, ali tko zna, možda Ezri u međuvremenu dođe kakva dobra ponuda.

Drugi dragulj se zove “Did You Hear The Rain” kojom opasno konkurira mračnijim pločama Marka Lanegana. Kraj njega se smjestila “Drawing Board”, možda najpristupačnija i najnepotrebnija pjesma na albumu, jer previše vuče na brojeve ljetnih gažerskih bendova na terasama. Još jedna ne tako bitna pjesma je “Stand By Your Gun”, da bi slijedila teška kategorija u vokalnoj interpretaciji “Breakaway“.

Bonus pjesma “Blind Man in Amsterdam” još jednom potvrđuje staru tezu po kojoj je najmoćniji instrument na svijetu ljudski glas.

Svojevremeno su Toniju Kukoču, u njegovim najboljim danima, tamnoputi američki košarkaši govorili: “He plays like a brother“, u prijevodu sa slenga, igra poput jednog od nas, Afroamerikanca. Isto se može reći za Ezru koji ipak najbolje zvuči kad u potpunosti slijedi svoje ‘crno’ nadahnuće, kad je okružen sa što manje instrumenata i kad pusti svoj glas da sam stvara slike.