Genijalno kao i prije dvije godine

Netom po odlasku iz Ensiferuma 2004. godine, čiji je bio jedan od utemeljitelja i s njim snimio dva albuma- “Ensiferum” i “Iron”, Jari Mäenpäa ne samo da je osnovao bend Wintersun, nego i u vrlo kratkom vremenu snimio istoimeni album.

U stvari, Wintersun u početku i nije bio cjelovit bend već duet, obzirom da je Jari bio vokalista, a odsvirao je i sve instrumente osim bubnjeva, za koje je zadužen Kai Hahto iz finskih grindeathera Rotten Sound. Taj je par snimio genijalan album, jedan od najboljih metalnih te godine i jedan od najboljih ikad snimljenih u etno folk branši.

Fenomenalno aranžiran, tradicionalistički finski etno folk temelj je cijele priče, ovdje ugrađen u death, black, heavy, viking, pa čak i progresivni metal. Tako se tu se moglo naći nešto za ljubitelje Children Of Bodoma, Ensiferuma, Finntrolla, Iron Maidena, Einherjera, Dissectiona… Premda je ovome bilo i bit će sličnih albuma, mišljenja sam da su navedeni elementi na rijetkim mjestima tako dobro spojeni u jednu cjelinu kao ovdje.

Dinamičan, eksplozivan album sastavljen je od osam pjesama ukupnog trajanja pedeset i četiri minute i trinaest sekundi, među kojima je pet brzih i tri srednjeg, gotovo baladnog ritma. U svim pjesmama igru vode vrhunski vokali, koji moduliraju iz death u black, pa u heavy clean i obrnuto, zatim su tu melodične gitare koje plijene svojom tečnošću ali i žestinom, a odlični su i bubnjevi, u koje je tako lupano da se bojim jesu li doživjeli kraj snimanja.

Ima tu također i orkestralnih aranžmana, programminga, zborskog pjevanja, klavijaturističkih dijelova, a na mene je definitivno najjači utisak ostavio sound basa, koji se, onako deeperski, naglašeno atmosferski nadvija nad kompletnim materijalom.

I dok će ljubitelji beskompromisnog sounda užitak tražiti u pjesmama “Beyond The Dark Sun” (snimljen i spot), “Winter Madness” ili “Starchild“, ja sam se u izboru najbolje odlučio za “Death And The Healing“, snažnu heavy folk polu baladu, dijelom izvedenu i u srednjem ritmu, a ujedno i najkompleksnijom od svih ovdje ponuđenih.

U njoj se tako s oštrim clean vokalima isprepliču gitaristički solo, ritam i akustični dijelovi, koji čak u jednom dijelu podsjećaju na Mike Oldfieldove, zatim Lordovske klavijature, pomenuti atmobassevi, skladni heavy bubnjevi, zborsko pjevanje i još ponešto.

Umjerenjaci imaju još dvije pjesme po svojem ukusu slične ovoj, a to su “Sleeping Stars” i “Sadness And Hate“. A kad sam već spomenuo šest, da kažem kako preostala dva naslova, “Battle Against Time” i “Beautiful Death“, imaju tipiziranije death/black/folk karakteristike.

Nakon izlaska tog albuma, koji je pokupio brojne komplimente, Jariu se ‘za stalno’ pridružio Kai Hahto, a onda i Jukka Koskinen (bas) i Teemu Mäntysaari (gitara), te je održano nekoliko nastupa na kojima je promoviran “Wintersun”.

A jedan od njih, onaj održan na velikom njemačkom Summer Breeze Festivalu 2005. godine bio je sniman, i na bonus DVD-u objavljen u sklopu “Wintersun Special Tour Edition“, točnije reizdanju opisanog debitantskog albuma.

Općenito, nisam baš pobornik reizdavanja albuma, osim kada za to ima valjanog razloga, poput slučajeva sa davno izašlima, kojima se na taj način omogućava da budu objavljeni u ‘modernijim varijantama’ i time prihvatljiviji novijim fanovima. Stoga me ovakav potez Nuclear Blasta ne veseli, ali i pomalo čudi, jer, bez obzira što se radi o izdanju plasiranom kao ‘turnejskoj pratnji’, Wintersun ima gotov novi album koji bi se trebao zvati “Time”, pa bi pomicanje njegovog ‘release datea’ možda bio logičniji potez.

Logičniji sigurno, ali zato ne i ‘komercijalniji’, što nikako nije za zanemariti, jer se veliki broj publike s Wintersunom upoznao u protekle dvije godine upravo kroz ove pjesme, a odavno je poznato da publika na koncertima u pravilu traži stare stvari, pa se sve te okolnosti očito pokušava što je moguće bolje iskoristiti.

No, bilo kako bilo, radi se o izvanrednom albumu, i svi koji vole ovakvu vrstu metala ili su je u međuvremenu zavoljeli, dobili su novu priliku da nabave ovaj CD, što im apsolutno preporučam. I usput se nadam da će novi album, iako će biti ‘kancerobrojčano’ bolestan za mnoge bendove – drugi, biti na razini ovoga. Barem svojim većim dijelom.