Genijalna jednostavnost na najkompliciraniji način

    3293

    Animal Collective

    Merriweather Post Pavillion

    Datum izdanja: 06.01.2009.

    Izdavač: Domino / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. In The Flowers
    2. My Girls
    3. Also Frightened
    4. Summertime Clothes
    5. Daily Routine
    6. Bluish
    7. Guys Eyes
    8. Taste
    9. Lion In A Coma
    10. No More Runnin
    11. Brother Sport

    Gdje je nestao čovjek? Pitao se Bare i vrlo vjerojatno još uvijek nije našao odgovor ili čovjeka, svejedno. Gdje je nestala alternativa? Pitao sam se ja i na to sam pitanje konačno našao odgovor – u albumima Animal Collectiva.

    To je bend koji svira mainstream na najmainstreamskiji način, bend koji je melodiozan na totalno disharmoničnoj podlozi, bend koji snima antihitove da bi postali hitovi! Teško je to objasniti, kao što je teško žanrovski svrstati ovaj bend koji kao da pripada svugdje pa opet mi se čini da su Animal Collective s Marsa pali.

    Davnih i tako često spominjanih ’80-ih godina, postojala je jasna žanrovska podjela na pop, rock, heavy metal, country i na što ti ja već znam što (mi na Balkanu smo dodali i turbo-folk), a sve ono što se nije moglo prišiti uz koju od spomenutih skupina bila je alternativa. Početkom ’90-ih ta se striktna podjela još nekako održavala, s time da su predvodnici još uvijek bili velikani alternative Pixies, Sonic Youth pa i Nirvana.

    E pa upravo je ta meni toliko draga Nirvana i započela taj sveopći proces ujedinjavanja nespojivog što ih je dovelo do vrha svjetskih top lista. Grunge je postao mainstream da bi priču na svoj karakterističan način upropastili Britanci svojim brit-popom koji je postao sveopće popularan tako da je sve ono što je bilo drugačije i alternativa mainstreamu samo postalo mainstream.

    Muziku podržava

    Sva ta raznolika skupina izvođača koji imaju glazbenih sličnosti koliko i različitosti danas sebe nazivaju indie izvođačima. Taj indie je postao toliko raširen da je lakše nabrojati ono što to nije. Ako krenemo tako razlučivati, ispada da jedino The Rolling Stones, U2 i nezaobilazni Milo Hrnić nisu indie.

    Dobro, nemam ja ništa protiv indiea, dapače, ja ga simpatiziram, ali se postavlja pitanje: ako je sve indie, odnosno mainstream, što je onda alternativa tom zvuku? Odgovor nisam morao tražiti za šankom lokalne birtije koja pušta lake note balkanskog melosa, već sam ga pronašao u bendu Animal Collective, posebno u njihovom posljednjem albumu “Merriweather Post Pavillion” koji je pravo remek-djelo.

    Osnovani su u Baltimoreu 2000. godine pod imenom Avey Tare, Panda Bear, Deakin and Geologist. Bio je to bend predugačkog imena i prekomplicirane glazbe za široke mase tako da su, kako to obično i biva, kod one malobrojne publike stekli kultni status. Svi su njihovi albumi, a do sada ih ima osam, uglavnom eksperimentalni i jako ih je teško žanrovski definirati.

    Negdje sam pročitao da je glazba Animal Collectiva zapravo vanzemaljski pop avant-gard, pa nek’ tako i bude. Među albume benda Animal Collective ubrajaju se svi glazbeni uradci bilo kojeg člana benda, bez obzira na ime ili naslov pa tako u sav taj impozantan glazbeni opus (imajući u vidu da bend postoji samo devet godina) spadaju i albumi objavljeni pod imenom Avey Tare, Panda Bear, Deakin and Geologist kao i solo projekti pojedinih članova.

    “Merriweather Post Pavillion” je po toj računici osmi album Animal Collectiva i jedan je od najiščekivanijih albuma godine, s razlogom. Naime, iako je izašao na samom početku 2009., mnogi ga već proglašavaju albumom koji će obilježiti godinu. Sniman je u drugoj polovici prošle godine i zanimljivost je ta da na njemu nije korištena niti jedna gitara, već samo samplovi, bubnjevi i vokali.

    Nekima bio to bio očigledan nedostatak, no za Animal Collective se to pokazao kao kreativni plus pa nam je već nakon uvodne “In The Flowers” jasno da smo zakoračili u jedan novi i neobjašnjivi glazbeni svijet kojeg zasigurno treba istražiti. Pjesma je i zbrkana i konkretna, melodična u svojoj disharmoniji, no što je čudno – toliko je optimistična i zarazna, iako počinje poput teme iz nekakve Burtonove bajke.

    Najavni singl “My Girls“, iako izdan u zimi, po meni je pravi ljetni hit, što je još jedna od kontradiktornosti ovog benda. Zašto ne svirati ljetne hitove za vrijeme zime? Tko zna, možda na ljeto objave album s božićnim pjesmama.

    Also Frightened“, nakon gotovo valcerskog uvoda, na kraju zvuči poput izokrenute psihodelične Enye, prvenstveno zbog bezbrojnog dupliranja vokala. “Daily Routine” tipična je pjesma – pop okvir, melodični vokali i neshvatljivi, ali ipak savršeno ukomponirani samplovi različitih i šarenih zvukova.

    Do kraja slijede sve bolje i bolje pjesme, koje je sve teže i teže opisati. Izdvojio bih laganiju “Bluish” koja će zasigurno biti hit te “Lion In A Coma” zbog korištenja instrumenta kojem ne znam ime, ali ga koristi mali Rom u filmu “Tko to tamo peva”. Album zatvara “Brother Sport” koji zvuči poput afričkog evergreena.

    Sve u svemu, album zvuči odlično i svakako ga trebaju poslušati svi – i ljubitelji mainstreama i oni nostalgični alternativci iz razloga što se rijetko događa da netko u 54 minute i 42 sekunde snimi toliko savršenih pjesama koje jednostavno zrače genijalnom jednostavnošću na najkompliciraniji mogući način.

    Muziku podržava