Genesis uživo još uvijek – genijalan

Što reći i napisati o albumu koji vas po idejnom rješenju podsjeća na reportažu sastavljenu od svih golova sa Svjetskog prvenstva u nogometu ili najljepših trenutaka Olimpijskih igara? Slične koncepcije, u ovom slučaju muzičke, dvostruko je koncertno izdanje legendi britanskog progresivnog rocka.

Iako me koncepcija slaganja ovog albuma doista podsjetila na način kako se to radi u sportu, opisan u uvodu recenzije, ne mogu biti siguran i reći decidirano da je Genesis svaku pjesmu s ovog albuma izabrao upravo s koncerta na kojem je ona najbolje izvedena. No nešto takvo je realno očekivati s obzirom na njihov omjer ponuđen na ovom izdanju.

Naime, na ovu je duplu ploču uvrštena 21 pjesma s koncerata održanih u jedanaest europskih gradova tijekom povratničkog “Turn It On Again Toura 2007“, koji se održavao od 11. lipnja do 13. listopada prošle godine diljem Europe, Amerike i Kanade i na kojem je održano ukupno 47 koncerata.

Bila je to turneja koja je potvrđena u studenom 2006. godine od strane Tonya Banksa, Phila Collinsa i Mikea Rutherforda, a njihova je želja bila, kao i uostalom svih koji vole ovaj bend, da im se priključe Steve Hackett i originalni pjevač Peter Gabriel. To, istina, ne bi bio originalni, ali bi bio, kako se ono kaže, ‘classic line-up’ Genesisa od početka do sredine sedamdesetih, u kojem su periodu snimili nekoliko velikih albuma.

Nažalost, Gabriel je i tada energično odbio povratak, ponovivši svoja stajališta kako više nikada neće pjevati u Genesisu, a pozivu se nije odazvao niti Hackett. Kažem nažalost jer je Genesis u spomenutim vremenima, s Gabrielom u ulozi frontmena, bio član ‘zlatnog’ trolista britanskog progresivnog rocka, zajedno s Emerson Lake & Palmer i Yes.

A nakon njegovog odlaska, Genesis se dosta brzo ‘prešaltao’ u mainstreamski progresivni pop rock i u dobrom dijelu izgubio identitet jednog od najutjecajnijih britanskih bendova s prijelaza šezdesetih u sedamdesete.

Kako ova dvojica nisu pristala na reunion, ‘uskočili’ su Daryl Stuermer i Chester Thompson, koji su ranije surađivali s bendom i turneja je odrađena na najbolji mogući način s rasprodanim koncertima i odličnim svirkama.

Dio te atmosfere prenosi i ovo izdanje, kojemu malo nedostaje veći kontinuitet koncertnog izražavanja benda, stalnije reakcije publike (iako je ima u solidnom omjeru), ozbiljniji kontakti s izvođačima, a osjećaju se i prijelazi s koncerata.

Ipak, usprkos tome, Genesis i dalje uživo zvuči – genijalno. Iako je tako nešto teško reći za bend koji ima petnaest studijskih albuma, ova bi se ponuda pjesama mogla nazvati i “Greatest Hits – Live”.

Dakle, sve ono po čemu je ovaj bend iz Godalminga prepoznatljiv već četrdesetak godina, ovdje se može čuti. Od “The Cinema Show“, preko “I Know What I Like (In Your Wardcore)“, pa “Mama“, jedne od najljepših balada uopće, “No Son of Mine“, “Invisible Touch” ili “I Can’t Dance“. Jedina pjesma koja je bila jako eksploatirana godinama, a ovdje je nema je, barem koliko sam ja zapazio, “That’s All”.

Očekivano, najviše je pjesama sa dva najhitoidnija albuma, “Invisible Touch” i “We Can’t Dance”, a nije zaboravljena niti ‘Gabriel era’, koja zauzima otprilike trećinu kapaciteta albuma.

Scenska produkcija također je nešto što je Genesisove nastupe oduvijek krasilo, i, premda se ona na audio izdanju ne može osjetiti u potpunosti, moguće je razabrati, praktički opipati, da je fantastična, impresivna.

Nadalje, iako se radi o muzičarima u ozbiljnijim godinama, njihova je instrumentalna izvedba i dalje na samom pragu savršenstva. Kao i velika većina ostalih elemenata ovog albuma, poput snimke, produkcije ili mixinga.

Zaista, izuzmemo li žal što se bendu nisu pridružili Gabriel i Hackett, ostalo je sve odrađeno na visokoj razini i ne treba sumnjati da će obožavatelji s ovim djelićem atmosfere s povratničke turneje biti i više nego zadovoljni. Čak mislim i sretni.