…gdje elektronika kroči

    1276

    Agathodaimon

    Serpent’s Embrace

    Datum izdanja: 21.06.2004.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cellos For The Insatiable
    2. Serpent’s Embrace
    3. Light Reborn
    4. Faded Years
    5. Solitude
    6. Limbs Of A Stare
    7. The Darkness Inside
    8. Bitter End
    9. Feelings

    Njemački black metal bend osnovan u Meinzu 1996., koji je nakon dvije demo snimke ’96. i ’97. te uz manji problem (nakon posjete Bukureštu bilo im je zabranjeno vratiti se u Njemačku) 1998. godine potpisao uspješan ugovor za Nuclear Blast i izdao svoj debi “Blacken The Angel”. U postavi koja se nije mijenjala tijekom prošlih godina, Agathodaimon izdaju 2004. “Serpent’s Embrace” album, koji više naginje ka’ sintetičkom dark metalu nego blacku.

    Dakle, Agathodaimonov četvrti album “Serpent’s Embrace” dokazuje se kao odličan uradak odmicanjem od početka kraju. Uz mnogo da to tako nazovem ‘twists & turns’ raspoloženja na što potiču spori usponi, dekadentni padovi, impresivni sonični zvukovi, a suprotno tome žestoke i manje agresivne black dionice. Ovaj dark metal u odlučnom mixu futurističkih zvukova i gitarskih riffova, stvorio je neodoljivu kombinaciju.

    Uvodna pjesma “Cellos For The Insatible” koja svojim početnim acidiranim zvukovima, stvara neizbježan futurističko/gotički dojam koji se pak proteže ostatkom albuma. Zapravo svi dijelovi od isprepletenih gitarskih riffova, linija klavijatura i različitih vokalnih izvedbi približuju “Serpent’s Embrace” mini sinfonijama. Pjesme koje ne idu previše u brzinu i žestinu, već svoj primarni cilj mračnog ostvaruju ambijentalnim.

    Muziku podržava

    Dosta ‘nježno’ mislite, pa, istina je da će za neke žešće nastrojene fanove blacka ovaj album biti pravi izazov, dok će oni više gotički orijentirani zavoljeti ovaj uradak u vrlo kratkom roku i s oduševljenjem će poslušati većinu pjesama (u to ubrajam i “Soltitude” u kojoj je ženski vokal vodeći, a pratnju tvore jedino klavijature, backovi i elektronički bubanj).

    Sve to razbija ikakvu monotonost žestoke blackerije, gdje pjesme mogu potrajati i po desetak minuta (Immortal, Dimmu Borgir, Naglfar, Emperor). Na žalost velika tečnost je i minus i plus “Serpent’s Embrace”. Iako vam album brzo uđe u uho, veći dio pjesama nakon nekog vremena izgubi svoju dubinu. Veliki minus je također i činjenica što album traje uistinu kratko, tek 43 minute, te će mnogima biti problem izdvojiti pozamašnu svotu od kojih 130 kunića.

    Muziku podržava