Gazde britanske post The Strokes ere

Bend braće Jarman jedan je od najboljih indie rock bendova trenutno na Otoku, ali nikako da učine korak k samom vrhu, u elitu gdje spadaju zajedno s Franz Ferdininadom, Arctic Monkeysima, Kaiser Chiefsima i sličnim im bendovima. Sve je više ljudi kojima se izričaj The Cribsa sviđa, opuštajući i zajebantski pristup, a opet toliko zabavan da brzo zaboravite na brige i lagano si pjevušite melodije koje izvodi ova Yorkshirska trojka.

Najpoznatiji među njima je svakako frontmen Franza Ferdinanda Alex Kapranos koji je bio toliko oduševljen bendom da ih je pozvao na zajedničku turneju na kojoj se izrodila ideja o daljnoj suradnji. Dogovor je pao da se Kapranos poigra producenta na njihovom novom albumu što je on prihvatio.

Samim time, Kapranos je još dodatno izreklamirao bend što će im pomoći u daljnjem proboju, a što se tiče same produkcije, nije mogao previše promašiti. Ona je i dalje karakteristična za bend, garažni rock s malo umjetnih dodataka, da bend zvuči što prirodnije, ali i najkvalitetnija do sada.

Bend i dalje čine Ryan (gitara i vokal), Gary (bas i vokal), dok je najmlađi brat Ross na bubnjevima, a do sada su izdali nekoliko EP-a, te dva vrlo dobra albuma “The Cribs” i “The New Fellas” na kojima su pokazali da jednostavnost svirke (kombinacija svega par nota) može biti vrlo zarazna, dopadljiva i šarolika, ako im se pridoda neodoljivi šarm koji bend ima. Makar je Ryan glavni pjevač, Gary mu se često pridružuje za mikrofonom, pa se znaju izmjenjivati u pjevanju, upotpunjavati, skrivati nedostatke, pa povremeno zvuče kao da su uvelike uhvatili stil pjevanja The Beach Boysa.

Naziv albuma je “Men’s Needs, Women’s Needs, Whatever” čime odaju glavnu temu albuma, a to su odnosi između žena i muškaraca, odnosno njihovo ne shvaćanje ženskih potreba, pa otud i niz naslova poput “Men’s Needs”, “Women’s Needs”, “Girls Like Mystery”, “I’ve Tried Everything”… Mnogi će se moći poistovjetiti sa samim tekstovima jer su jako realni i vođeni vlastitim (ne)iskustvom.

Njihov prvi, nazovimo ga hit singl, je “Men’s Needs“, neki čudan miks The Strokesa i Franza Ferdinanda, ali u njihovim najboljim izdanjima. Kao što možete iz kratkog opisa skužiti, pjesma je vođena jako zaraznim gitarskim dionicama, a prati ju malo neprikladni i bolesni spot u kojem su njih trojica i gola nezadovoljena žena koja ih cijelo vrijeme osakaćuje (krv frca kao u Kill Billu).

Album otvara vesela poskočica s elementima brojalice “Our Bovine Public“, a slijedi ju ljubavna, također vrlo živahna “Girls Like Mystery“. U nastavku priče iz naslova “Women’s Needs” dečki iz benda objašnjavaju kako većina uopće ne mari za svoje djevojke, “My Life Flashed Before My Eyes” ima jedan vrlo neuobičajen ‘fluidni’ rif, dok “Ancient History” počinje pravom eksplozijom gitara, a nastavlja s melodičnim refrenom, a sve završava akustičnom “Shoot The Poets“.

Dok su ostale pjesme kratke, “Be Safe” se ističe svojom dužinom i još po mnogočemu jer je vrlo neuobičajena. Bend cijelo vrijeme pjeva ‘be safe’ i svojevrsni refren dok se cijelom pjesmom proteže recitacija gostujućeg vokala Lee Ronalda iz Sonic Youtha koji opširno secira ljudsko ponašanje.

Nešto slično su izveli i na prošlom albumu s pjesmom “The Wrong Way To Be“, ali ova je nešto mirnija i neurotičnija (tko bi rekao da to dvoje ide skupa), te dosta podsjeća na “Wear Sunscreen” Baz Luhrmanna.

Ne bih album nazvao remek-djelom, ali bih naglasio da je vrlo dobar i gazi većinu ‘modernih’ britanskih bendova jer kao od šale pljušte zarazni rifovi zakamuflirani u prekrasne melodije sa zabavnim tekstovima. Da li da ih karakteriziram kao art-rock ili punk ili jednostavno pop bend, nije bitno, jer su oni sve po malo, a opet toliko posebni i dobri da je neprestano slušanje neminovno.

Bendovi poput The Cribsa i prošlogodišnjih The Fratellis su ona dobra strana masovne produkcije rock bendova s Otoka koja je izrodila mnogo nedoraslih bendova koji kupe slavu, a ovakvi dragulji ostaju u drugom planu. Siguran sam da će doći i njihovo vrijeme… Zašto!? Jednostavno, dečki to zaslužuju!

Bend mi se svidio još na prvijencu, a svakim daljnim potezom nije me niti u jednom trenutku razočarao, a malo je takvih bendova, pa je to još jedan možebitni plus koji vas može privući k veseljacima kao što su The Cribs.