Louis XIV
Slick Dogs and Ponies
Datum izdanja: 01.02.2008.
Izdavač: Atlantic / Dancing Bear
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Mnogi bendovi u nedostatku originalnosti prilikom izmišljanja imena zagrebu u bližu ili dalju prošlost, pa izvuku neku ličnost kojoj se dive, makar njihov glazbeni izričaj nema nikakvih srodnosti s tom pojedinom osobom.
Jedan takav bend je i Louis XIV, koji je uzeo ime po legendarnom francuskom kralju (‘kralj sunca’), što se u neku ruku čini vrlo simpatičnim.
Louis XIV su jedan klasičan garažni rock bend, nastao u predgrađima Pariza, gdje su snimili i svoj prvijenac, a nakon povratka u Californiju, snimaju dva odlična EP-a kojima ih zapažaju lokalne radiopostaje. Ubrzo su složili i drugi album “The Best Little Secrets Are Kept” s kojim su došli do šireg kruga ljudi.
“Slick Dogs and Ponies” je njihov treći album u kojem se zvuk malo zamračio, ali i dalje pršte opaki gitarski riffovi kojima je nadodana bučna ritam-sekcija. Za razliku od prošlog albuma, ovaj album je ipak slabiji i monotoniji, da ne kažem običniji, čime me je podosta razočarao jer sam se nadao da će u prvom planu više biti gitare, a ne bogati produkcijski zahvati.
Ne kužim što je bilo frontmenu Jason Hill da se primio produkcije i svoje pjesme zakamuflirao s mnogo orkestracija, zbog čega one zvuče kao da su ih radili neki potpuni amateri, a ne prekaljeni garažni rockeri koji su zahaklani na (hard-)rock ’70-ih i ’80-ih.
U odnosu na prošli album, mnogo toga se promijenilo, i to na lošije, jer se izgubila njihova glavna osobina, a to je energičnost. Sada su u prvom planu orkestracije i back-vokali što jednom rock bendu nikako ne može biti dodatna kvaliteta.
Tek u pojedinim dijelovima pjesama dolazi do izražaja njihov slobodan duh koji razara sve stereotipe, mlateći gitare i bubnjeve, ali to su samo rijetki trenuci. Jedan od najsvijetlijih momenata je Bowievska “Hopesick” koja se nalazi pred kraj albuma, ali kako se do nje izgubi svaka želja za preslušavanjem albuma, tako će vjerojatno i ta pjesma ostati skriveni dragulj na bezličnom albumu.
Poznata je ona stara poslovica ‘treća sreća’, ali u slučaju Louis XIV se to ne može reći, jer nakon silne hvale za “The Best Little Secrets Are Kept”, ego je proradio, mislili su da su nedodirljivi, pa umjesto da im karijera ide uzlaznom putanjom, naglo će se primiriti i morati detaljnije odlučiti kako će dalje. Ovako ne može!
