Ganutljiva Hana Pestle

Ime dvadesetogodišnje Hane Pestle u ovom trenutku malo tko (pre)poznaje, no mladu američku kantautoricu koja je nakon tri godine napornog rada objavila svoj debitantski album “This Way” sljedećih bi godina mogli gledati kao jedan od najvećih potencijala američke pop-rock scene zbog dirljivih tekstova i inspirativne glazbe bogatog zvuka.

Životna priča mlade Pestle ni po čemu nije neobična; glazba je od najranijih dana, kako kaže, bila dio njenog života, a otkako je po prvi put primila električnu gitaru u ruke skladala je i pisala stihove. 2005. nastupa u rodnoj Montani, a snimka nastupa dospijeva do Bena Moodya, producenta i bivšeg gitarista te jednog od osnivača Evanescence, koji nakon što je pokrenuo vlastitu etiketu Hanu uzima pod okrilje kao prvu klijenticu i zajedno 2006. započinju raditi na njenom debitantskom albumu.

No, proces od upoznavanja do odlaska u studio nimalo nije bio jednostavan te se Hana morala etablirati kao kvalitetan vokal na albumu pop dive Celine Dion “Taking Chances”. 2008. godine snima svoj EP na kojem se našla i obrada Leonarda Cohena “Hallelujah” te objavljuje prvi singl “These Two Hands” koji postiže respektabilan uspjeh i mlada Pestle biva zapažena.

Neposredno prije odlaska u studio polaže posljednji ispit također na prvijencu Bena Moodya “All For This”. Svoj san ostvaruje početkom godine kad napokon snima “This Way” na kojem se, očekivano u vokalnoj potpori, osim kao producent, ponovno nalazi Moody. Međutim, zločesti-dobri momak ipak je skromnu Hanu proteklih nekoliko mjeseci uspio pretvoriti u leptiricu slavujskoga glasa kojoj, doduše, još uvijek nedostaje iskustva.

“This Way” uvodnom “Never Learned To Lie” svojom mladenačkom vedrinom mogao bi zavarati slušatelja u predviđanju nastavka jer se nad pop-rock uvertirom nadvijaju tamni teški oblaci sjete, ali i jeze koja se pukotinama klavirskih dionica “Red Death Ball” uvlači u uho slušatelja i ondje ostaje do kraja. Spomenutom pjesmom inspiriranom makabrističkom pričom Edgara Allana Poea dominira upravo sumoran Hanin vokal, jedan od onih zbog kojih vas prolaze trnci, a ovaj je osjećaj potpomognut uvijek dramatičnim gudalačkim instrumentima.

“Need“, prva od balada, nipošto nije reprezentativan uzorak Hane Pestle. Pjesmu koju je skladala kao 16-godišnjakinja s nevjerojatnom lirskom zrelošću očitom iz stihova ”Let the time decide/When I won’t need you”, pokušala je uvrstiti na soundtracku “Mladog mjeseca”, no bezuspješno. Ipak, pjesma joj je osigurala popularnost i barem trećinu od posjetitelja na aktualnoj turneji.

Jednostavnost je prepoznatljiva u pjesmama poput “Rain” i “Shadows“, a gitara kao Hanin glavni instrument najbolje udahnjuje život pjesmama, iako u melankoličnim melodijama svoje mjesto traže orgulje i harmonike, što postaje sve rjeđe u prekomorskim rock skladbama.

Međutim, Haninim djelima odjekuje utjecaj Amy Lee, te čak i Alanis. No, Pestle nesumnjivo traži svoj vlastiti zvuk koji bi se mogao profilirati iz minimalističke klavirske balade “Lily Of The Lake” ili bogate rock sinestezije “Make You Hurt“.

Mlada Hana Pestle snažnog glasa popraćenog gitarom i fino pogođenim kompozicijama za bogat instrumentarij u koji spadaju spomenuti gudalački instrumenti, melotron ili udaraljke vjerojatno će već idućim studijskim pohodom postići planetarni uspjeh, čemu na odmet nije ni atraktivan izgled ponešto netipične američke ljepotice koju kao da je bizarni Tim Burton skicirao.

Tama i melankolija ovog albuma ne bivaju izraz mladenačkog bunta i ‘veltšmercovskih’ instinkta, već promišljanja nad preuranjenim životnim iskustvima zrele mlade djevojke koja samo želi pjevati, a imperativom “This Way” jamačno će povući mnoge.