Gallagher nikad nije posustao

Jedan od najznačajnijih blues-rock gitarista Rory Gallagher, poznat po pohabanom Fenderu, izlizanim trapericama i starim kariranim košuljama, 1987. se vratio u svoj rodni grad, gdje je nastupio u Cork Opera House.

Na koncertu su uz njega svirali bubnjar Brendan O’Neill i njegov vječni basist Gerry McAvoy, dok je na par pjesama gostovao odličan usni harmonikaš Mark Feltham. Sviraju Gallagherove stare stvari “Tattoo’d Lady“, “I Ain’t No Saint“, “Messin With The Kid” i dr., neke tada nove poput “Continental Op“, te dvije skladbe starog blues gitarista Sonny Boy Williamsona: “Don’t Start Me To Talkin’” i “When My Baby She Left Me“.

Usporedimo li ovaj koncert s irskom turnejom iz 1974. možemo zaključiti da je Gallagher 13 godina poslije još uvijek jednako dobro, ako ne i bolje baratao svojim izlizanim Fenderom. Nažalost tada mu je glas oslabio, te su njegove voklane izvedbe postale neuvjerljivije. Na ovom koncertu nije svirao usnu harmoniku što je prije bio njegov običaj.

U pjesmi “Out On The Western Plain” uzima u ruke akustičnu gitaru, a u “Wanted Blues” dobro, te odsviravši solo obje pjesme dokazuje da na ta dva instrumenta svira jednako dobro kao i na električnoj gitari. “Out On The Western Plain” je ‘kaubojska pjesma’, kakve on inače ne izvodi, a tijekom nje publika počinje pjevati s njim.

Gallagher je tada još uvijek imao brdo energije, pa je čak i počeo skakati po pozornici, što je navelo dvojicu mladića iz publike da mu se pridruže, pa su jedno vrijeme čak i plesali s njim, dok ih nisu silom makli s podija.

Atmosfera na koncertu je dobra, ali se ne može mjeriti s onom iz 1974. kad su obožavatelji doslovno skakali na pozornicu ne bi li dotakli svog idola. Dobru komunikaciju ostvaruje s dugogodišnjim kolegom iz benda McAvoyem. Gledaju se, prilaze jedan drugome, izazivaju jedan drugoga na dvoboje, te se nadopunjuju.

Rory Gallagher je oduvijek smatran jednim od najboljih rock blues gitarista zato što nikad nije potpao pod utjecaj drugih, te zato što je do smrti vrtio svoj film, što dokazuje i impresivnih 16 albuma što ih je ostavio iza sebe.