D.F.A.
4th
Datum izdanja: 01.01.1970.
Izdavač: MoonJune Records
Žanr: Jazz, Progressive Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
D.F.A. (skraćeno za Duty Free Area) su bend iz talijanske Verone. “4th” je, kako se iz naslova da naslutiti, njihov četvrti album. Na njemu D.F.A. istražuju prostore prog-rocka i jazz-rock fuzije u stilu bendova poput Weather Report, Dixie Dreggs ili ELP.
Jazzerski estetski pravac vidljiv je od naslovnice albuma sa šarenim kolažom u stilu kulisa emisije “Vrijeme je za Jazz”, no “4th” će zadovoljiti i rock-publiku, pogotovo onu sklonu egzibicijama na električnoj gitari za koje je zadužen Silvio Minella. Visoki tonovi njegove gitare se kroz nekoliko pjesama povezuju u tridesetominutni neprestani atak na slušateljeve uši.
Uz njega bend čine Luca Baldassari na basu, Alberto De Grandis koji svoje bubnjeve povremeno napada s punkerskom žestinom, a ujedno je i glavni skladatelj grupe, te Alberto Bonomi koji na tipkama legendarnih Hammonda, Fender Rhodesa i Steinwaya pridodaje malo retro-zvuka.
Premda D.F.A. demonstriraju kompleksno skladanje i vrhunsko sviračko umijeće, nakon nekog vremena njihovi instrumentali mogu početi djelovati zamorno i otuđeno. Zato kao pravo osvježenje i olakšanje dođe nekoliko pjesama s etno-motovima i vokalnim dionicama. “Mosoq Runa” je tako inspirirana Peruom i Inkama, a simbolizira ponovo rođenje (benda).
Posljednja stvar na albumu je ujedno i najzanimljivija. “La ballata de s’isposa ‘e Mannori” je nastala u suradnji sa ženskom vokalnom grupom Andhira i njenim skladateljem Lucom Nulchisom. Tekst pjesme dolazi iz tradicionalne sardinijske poeme. Neobična, srednjovjekovna melodija, međuigra ženskih glasova i delikatna glazbena pratnja odudaraju od ostalih skladbi na albumu, ali ga ujedno čine maštovitijim.
Upravo takvo širenje raspona D.F.A. trebaju uključiti i na iduće projekte, čime će pokazati više inspiracije te dobiti priliku za pokazivanje još raznolikijeg umijeća na svojim instrumentima.