From Another Mother: Odfrlji na najglasnije i uživaj

U mojem vidokrugu, From Another Mother su se pojavili prije dvije godine kad sam prvi put sneno preslušao njihov prvijenac “Epileptir” u kojeg sam se momentalno zaljubio. Nakon par odgledanih koncerata, postavlja se jasno pitanje – zašto ovaj bend nije više cijenjen i praćen od strane medija?!

Ukratko, From Another Mother su progresivni rockeri koji stvaraju kaos. Taj kaos je začinjen frenetičnih gitarama, mahnitalim udaranjem po bubnjevima dok bas daje ritam ludila. Zajedno je to sve zbrkano, čas tiho, mirno i minimalistično, dok u drugom trenutku dolazi do erupcije vulkana koji izbacuje sve iz sebe (lavu, prašinu, plinove, vulkanske bombe uz neizostavne potrese).

Novi album (ponovno čudnog imena) “Atatoa” ponavlja sve što smo od njih već i navikli. Svoju kreativu su pretvorili u novih osam kaotičnih pjesama te su njoj nadodali jednu staru “Baited” s najavnog EP-a “Bratebra” izdanog 2015. Da bi s ovim albumom moglo krenuti na bolje, posebno u inozemstvu, pokazuje činjenica da će ovaj album biti izdan za njemački label Kapitaen Platte.

Album kreće samo vokalom u upoznavanju s djevojkom, pa nakon par sekundi uleti i lagana melodija instrumenata, da bi se tamo negdje oko drugog refrena (barem gdje bi on trebao biti) sve razbudilo i krenulo u urnebesno razvaljivanje. Time su pokazali da su i dalje vrsni znalci u miješanju laganijih i žestokih dijelova pjesama, tu im je malo tko konkurent u našim krajevima.

Sljedeća “Supernova” djeluje vrlo psihodelično i kroz nju pokušavaju što više dočarati nebeska istraživanja besvjesno plutajući raznim improvizacijama do post-rockerskih elemenata pred kraj pjesme. Pjesma je jednostavno za zatvoriti oči i uživati, pa kud vas odnese, dobro vas odnese.

Najavni singl “First Things First” je brutala od početka do kraja. Tu se najviše osjećaju svi njihovi uzori, od The Dillinger Escape Plan pa sve do The Mars Volte i sličnih, ali ipak moram istaknuti da From Another Mother imaju svoj sound koji nimalo ne žudi zvučati kao njihovi idoli.

“Atatoa” brzo zaokupi sva čula slušatelja jer i ostatak albuma donosi mnogo odličnog materijala koji dovodi do situacije kad odfrljite svoje zvučnike na maksimum i uopće ne brinete što će vam susjedi reći. Zašto? Jer ih nećete niti čuti kad će vam lupati po vratima ili zvoniti do besvijesti.

To je album upravo za takva raspoloženja ‘udri na najjače i ne brini oko ničega’ – 34 minute sirove energije s efektnim prijelazima iz tiših dijelova u moćne i bučne. To je album za razvaliti se. Jednom kad to učinite kod kuće, zaželjet ćete to ponoviti i na njihovom koncertu, a to je još luđa situacija…

Jedini minus albuma jest da je “Epileptir” bio totalno iznenađenje i milimetar bolji album, a sve ostalo je luđački (pre)dobro.