Franci sa mladim snagama u Babilonu

“Sirimmirissjeneboje eli patetika postoperatorija” je 40. ploča Gori Ussi Winnetoua, 29. Partijske ćelije i nulta One Piece Puzzlea. Album je iz 2007., što je za suludi ritam izdavanja Francija Blaškovića davna povijest, no mi smo ga tek sad dobili u ruke pa ga tek sad i recenziramo.

Album se djelomično temelji, kako je to objašnjeno u ovitku, na Francijevoj spoznaji da je cijeli život bio frustriran jer ga nitko ne shvaća, a zapravo pravo blaženstvo leži upravo u neshvaćanju, te je tako konačno razumio i biblijsku priču o Babilonu.

Nažalost, lucidnih i duhovitih tekstova zbog kojih je Franci Blašković stekao svoj legendarni status ovdje ima samo u tragovima. Više-manje sve što vam ostane nakon preslušavanja albuma je samo hrpa psovki i vulgarnosti, koje doduše nikada Franciju nisu bile strane, no prije su bile plasirane na suptilniji način.

Iz takvih prostačkih tekstova jasno izbija cinizam i gađenje prema modernom svijetu, no problem je što vas Franci na ovom albumu neće kao nekad nasmijati u ironičnom stilu Monty Pythona, već će tek ostaviti dojam čangrizavog i ogorčenog čovjeka.

Prava je šteta što suradnja sa svježom riječkom krvi iz benda One Piece Puzzle nije Francija inspirirala na jače tekstove, jer su oni sa svojim agresivnim hard-core punk/metalom i raznolikim začinima od jazza do reggaea pružili čvrstu i moćnu glazbenu podlogu.

Izdvojio bih završnu stvar albuma “Pas mater“, u kojoj se mogu naći veze s kombinacijom melodioznog riffa i ‘mišićave’ ritam-sekcije u stilu Faith No More, te kolažne strukture i garažne poetike Patti Smith Group.

Franciju treba odati priznanje da u svojim godina još uvijek radi najžešću glazbu u Hrvatskoj, no “Sirimmirissjeneboje eli patetika postoperatorija” spada u donji razred njegove pozamašne diskografije.