Fontaines D.C. “Skinty Fia”: Post-punk mračni sentiment naspram Irske i Dublina

    3826

    Fontaines D.C.

    Skinty Fia

    Datum izdanja: 22.04.2022.

    Izdavač: Partisan

    Žanr: Post-Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. In ár gCroíthe go deo
    2. Big Shot
    3. How Cold Love Is
    4. Jackie Down The Line
    5. Bloomsday
    6. Roman Holiday
    7. The Couple Across The Way
    8. Skinty Fia
    9. I Love You
    10. Nabokov

    Nema sumnje, Fontaines D.C. postaju sve veći i veći bend, što je potpuno zasluženo, jer su moćni (posebno uživo) i željni istraživanja svojeg zvuka. “Dogrel” je bio čista egzekucija, “A Hero’s Death” vrlo solidni album, a novi, treći po redu “Skinty Fia” također je na tom tragu.

    Od razbarušenih dječaka na prvijencu, bend sve dublje i dublje korača stopama koje su utabali post-punk prvoborci poput Joy Divisiona. I dok su na prošlim albumima često potegnuli i koji žešći rif, ovdje su se odlučili za atmosferičnost pjesama i približili se zvuku kojeg danas najlakše možemo usporediti s njihovim britanskim suvremenicima iz benda The Horrors ili s Dancima iz Iceagea.

    Muziku podržava

    Upravo je ta atmosferičnost istovremeno i glavna prednost i mana albuma. Repetitivnost u zvuku daje im jednu posebnu ritmičnost i melodiju koje čine album vrlo koherentnim ostvarenjem gdje malo što iskače iz tračnica. S druge strane, možda albumu baš nedostaje ‘to iskakanje iz tračnica’ da bi bio nijansu prodorniji i efektniji jer ovako je sve zaokruženo u tamni veo koji melankolijom rastapa slušatelja, pa se pitaš ima li ikakve nade kod njih.

    Većina ekipe preselila je iz Dublina (D.C. znači Dublin City) u London, pa ne čudi što je ponovno glavna lirička inspiracija Dublin i Irska općenito. Ono što je oduvijek bilo njihovo najjače oružje jest Grianov vokal koji bi mogao otpjevati i ‘telefonski imenik’, a da bi mi zvučalo odlično. Ipak, tu ne ‘pjeva razna imena’ već se skroz sentimentalno stopio s nostalgičnim temama, pa slobodno mogu reći da je taj dio ponovno na vrlo visokom nivou (možda po tom pogledu najviše treba istaknuti “The Couple Across the Way” koja je skroz minimalistička, harmonika i Grian).

    ‘Ajmo onda okrenuti ploču, pa da kažem što mi se ne sviđa…

    Kao i na proteklom izdanju, tako je album i ovdje uvelike mračan te, u ovom slučaju, previše ujednačen. Nakon najavnih singlova, dalo se iščitati da bi album mogao biti takav, iako su “Jackie Down the Line” i posebno “I Love You” oduševili kao singlovi. Ono što ima “I Love You”, nedostaje ostatku albuma, a to je neka skrivena energija koja izvire iz svakog odsviranog tona i otpjevanog stiha. “I Love You” (za koju smatram da je jedan od najjačih njihovih singlova do sad u karijeri) svakako bi mogla naći svoje mjesto na “Dogrelu”, dok ostatak pjesama jednostavno nema tu energiju (i snagu).

    Kad tome nadodamo i preostala dva singla od kojih se svakako ističe “Skinty Fia” kao odlazak u neki elektro-rock, jasno je da je ostatak albuma nešto slabiji i manje dojmljiv, te se teško može očekivati da bi neka od njih mogla iskočiti kao skriveni dragulj. Možda se varam, vidjet ćemo, vrijeme će pokazati…

    Iako, po mojem mišljenju, Fontaines D.C. ponovno nisu napravili toliko jaki album kao “Dogrel”, jasno je da to i ne moraju više nikada napraviti. Dečki se mijenjaju, pa tako se i njihov zvuk razvija. Sposobni su i dalje napraviti niz zanimljivih i napetih pjesama koje će zasigurno bolje zvučati uživo, a to je i poanta cijele priče. Svaki bend treba ostaviti dušu na koncertu, a ovim studijskim zaustavljanjem na pola puta između izvorne (Dublin) i sadašnje lokacije (London) u Manchesteru s prijelaza ’70-ih u ’80-e, dokazali su da mogu i to odraditi vrlo solidno.

    Da se vratim na prvu rečenicu… Fontaines D.C. su sve veći i veći bend što je ovaj album iznova dokazao. Album nije toliko jak kao prvijenac, ali ima snagu prošlog album uz jaki sentiment i mračni post-punk zvuk koji uvijek nailazi na plodno tlo, pa sam siguran da je to dodatni temelj za jednu veliku karijeru.

    Muziku podržava