Fontaines D.C.: Priče dublinskih ulica

    1700

    Fontaines D.C.

    Dogrel

    Datum izdanja: 12.04.2019.

    Izdavač: Partisan

    Žanr: Indie Rock, Post-Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Big
    2. Sha Sha Sha
    3. Too Real
    4. Television Screens
    5. Hurricane Laughter
    6. Roy’s Tune
    7. The Lotts
    8. Chequeless Reckless
    9. Liberty Belle
    10. Boys In The Better Land
    11. Dublin City Sky

    Već se dugo nije s takvim nestrpljenjem iščekivao nečiji prvijenac kao petorke iz Dublina Fontaines D.C. Jednostavno, krenuli su prije par godina izdajući lagano singl po singl te sve začinili vrućim nastupima o kojima se naveliko priča. Zaključak, 2019. bi trebala biti njihova, baš kao što je prošla godina bila u znaku Idlesa, a još godina prije u znaku australskih luđaka pod imenom King Gizzard & the Lizard Wizard.

    Fontaines D.C. bi najlakše ukalupili u sferu britanskih post punk bendova, kako onih starijeg datuma, tako i mnogo mlađih, ponajprije Shame i Viagra Boysa, ali ima tu i bijesa Idlesa, povremeno ritma i recitiranja Sleaford Modsa… Ima tu mnogo toga, a pod zaključak mogu reći da su Irci dovoljno melodični i pitki da bi mogli pobuditi nešto šire mase. Ukratko, što smo htjeli, to smo i dobili s “Dogrelom” (‘dogrel’ je neka vrsta irske radničke poezije).

    Muziku podržava

    I dok sam za usporedbe koristio riječ ‘britanski’ i neke ‘britanske bendove’, Fontaines D.C. jasno daju do znanja odakle dolaze i time se jako ponose. Tako su već u spotu “Big” šetali ulicama Dublina i maštali o odrastanju, posljednja pjesma se jednostavno zove “Dublin City Sky” i podsjeća na Poguese ili Dublinerse, a i kroz tekstove ima mnogo irskih motiva, pa ne čudi da ćete u njima pronaći čak i Jamesa Joycea. Baš su ponosni na svoju baštinu, a kada tome nadodamo i naglasak, jasno je o čemu pričam.

    Uvodna “Big” je pravi uvod u album, žestoka punk pjesma koja ima utjecaje od The Clasha naovamo, a govori o odrastanju u katoličkom Dublinu i nadi o boljoj budućnosti “My childhood was small, But I’m gonna be big”. “Sha Sha Sha” je možda najviše prosječna stvar na albumu, pa ću nju preskočiti i reći par riječi o “Too Real“, pjesmi koja pokazuje svu veličinu ovog benda. Ogroman intro s nizom improvizacija je preteča vrlo ritmičnoj pjesmi koja podsjeća na Viagra Boyse i vokalno Sleaford Modse, dok nakon jednostavnog refrena sve obasja neka zarazna i melodična buka. Ovdje su tama i svjetlost jedno, melodija i ritam se odlično nadopunjuju, sve u jednoj vrlo milozvučnoj buci “Is it too real for ya?”.

    Kako album odmiče, tako kao da oni dižu tempo, sve jače udaraju po svojim instrumentima što pospješuje frenetičnu atmosferu albuma. Naravno, glazba je odlična, a ono što daje cijeli štih Fontainesima jest fenomenalna interpretacija vokala Griana Chattena koji se manirom velikog frontmana uspješno maskira u svakoj pjesmi te svojim pričama zaokupi slušatelja. Tako nakon tih bijesnih stvari u kojima više recitira derajući se, dolazi pjesma “Roy’s Tune” koja je pravi antipod, laganica u kojoj emocije izbijaju u prvi plan.

    Ponovno ću malo preskočiti (da baš ne otkrijem sve detalje u tekstu) i fokusirati se na sam kraj albuma koji vrhunski zaključuje priču. “Boys In The Better Land” je hit samo takav i vjerujem da će se pjevati na mnogim ljetnim festivalima, a pokazuje kako bend zna napraviti egzekuciju za kraj. Zadnja pjesma jest ta lagana “Dublin City Sky” s kojom tempo malo spuštaju, ali iz nje izvire ta irska folk romantika. Nju si mogu zamisliti da je pjevam s Ircima u lokalnom dublinskom pubu dok ispijamo koji Guinness previše…

    Indie rock je mrtav? Možda, kad pogledamo najvažnije festivale u Europi koji su se okrenuli pop zvijezdama i zvjezdicama… Ali ipak sumnjam da će se klinička smrt brzo dogoditi, ako će i dalje svake godine iskočiti neki toliko jak bend. Iako je godina još praktički na početku, vjerujem da je 2019. upravo godina Fontaines D.C.-a. Ako sam se prevario, oprostite mi, ali ja i dalje vrtim isključivo ovaj album…

    Muziku podržava