Mark Stoermer
Another Life
Datum izdanja: 24.01.2012.
Izdavač: St. August Records
Žanr: Americana, Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
The Killers navodno ozbiljno rade na novom albumu koji bi trebao izaći još ove godine, a nakon pjevača i bubnjara krajem prošle godine i basist Mark Stoermer sjetio se izdati samostalan album.
Za razliku od Brandona Flowersa i Ronniea Vannuccija Jr. aka Big Talka, Mark se okrenuo temama koje su miljama daleko od matičnog benda, kako bi vidio gdje su mu granice i kako bi jednostavno uživao u onom što radi, tako da su country, folk, rock i americana pretežito zaokupirale album “Another Life“.
Kroz cijeli album vidi se da se Mark lijepo zabavlja u solo vodama i da nije bezazleni autor u The Killersima jer je poznato da je koautor mnogih velikih hitova matičnog benda. Ovako, u skroz drugačijem teritoriju, dokazao je da mu synthovi ne moraju biti glavni motivator, već da i u laganijoj i opuštenijoj atmosferi s akustičnom gitarom u rukama može postići mnogo.
Većinom akustične pjesme obojane hipnotičkim melodijama i šarolikim aranžmanskim dodacima uspjele su dočarati jedno psihodelično putovanje prepuno vlastitih Markovih crtica, a jedina mana albuma je kratkoća pjesama, pa neke – poput najsličnije radu The Killersa “The Way We Were Before” – zvuče kao da su odrezane prije kraja, odnosno kao da nedostaje još jedna dionica kitica i refrena.
“Everyone Loves the Girl” ubraja se u vrhunce albuma, a njen soft folk rock prizvuk s plačućom gitarom i gudačima odaje dojam da Mark nije rekao sve u solo karijeri, te da ima još toga ako je se ozbiljnije prihvati. S obzirom na Flowersov ego, već nakon skorašnjeg albuma matičnog benda mogao bi imati mnogo slobodnog vremena.
Kao i spomenuti The Strokesovci, tako i Stoermer živi u velikoj sjeni frontmena koji često stavlja sebe ispred benda što je loše kada pored sebe ima tako talentirane glazbenike. I Ronnie i Mark svojim su solo uradcima pokazali koliko su moćno i neiskorišteno oružje The Killersa.
Mark Stoermer je na “Another Life” pokazao potencijal velikog folk rock glazbenika, a zasad mu je najveća mana što je većinu pjesama s albuma prerano završio, pa poneke pjesme zvuče tek kao ne do kraja završene skice. Na svu sreću, ima i vrlo zabavnih pjesama poput “No Time” koja zvuči kao neka barska veselica s Divljeg zapada.