Folk kako ga zamišljaju Njemci

    1234

    Svbway To Sally

    Nord Nord Ost

    Datum izdanja: 29.08.2005.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sarabande De Noir
    2. Schneekönigin
    3. Feuerland
    4. Sieben
    5. ’74
    6. Feuerkind
    7. Das Rätsel II
    8. S.O.S.
    9. Eisblumen
    10. Seemannslied

    Nema sumnje da je Svbway To Sally (nastao 1992. godine u Potsdamu) jedan od najjačih predstavnika njemačke škole folk rocka i metala, pravca koji je u posljednjih desetak godina izbacio brojne sjajne bendove kao što su Tanzwut, Corvus Corax ili In Extremo. Među tim bendovima upravo su STS i In Extremo najviše internacionalizirani, da ne kažem najpopularniji.

    A takav status STS će zasigurno zadržati i nakon ovog albuma, za kojeg bi mogli reći da je malo žešći od generalnog prosjeka njihovog dosadašnjeg opusa. Folk metal sa srednjevjekovnom korijenima, kratak je opis materijala kojeg se može čuti na ovom albumu. Dakle, uz ‘moderne’ instrumente, ugođaj davnih vremena dočaravaju gajde, flaute, pa i violine, koje vrhunski svira Frau Schmitt, i koje cjelokupnom materijalu udahnjuju elemente gothic ugođaja.

    A upravo su aranžmani ‘sklepani’ za te instrumente, koji su dosta puta složeni i u orkestralnu formu, zaslužni za visoku dozu atmosferske melankoličnosti, koja neprestano lebdi nad cjelokupnom izvedbom. Isto tako, vrijedi reći da je cijela instrumentalna izvedba na vrlo visokom nivou, za što je, uz uvježbanu ekipu glazbenika, nesumnjivo zaslužna precizno odrađena produkcija. Kompletnost priče upotpunjuje višeglasno, na nekim mjestima i zborsko pjevanje, u kojem glavnu ulogu ima vokalni solista Eric Fish, ali i Bodenski i Simon; obojica ujedno i akustični gitaristi. A kad već spomenuh četvero članova, red je da kažem da su u grupi još Ingo Hampf (gitare), Sugar Ray Runge (bass) i Simon Michael (bubnjevi).

    Muziku podržava

    Ono što će, po meni, također privući pozornost ozbiljnijih analizatora ovog albuma su snažni heavy riffovi slični Rammsteinovim, koji su, očekivano, cjelokupnom materijalu dali poveću količinu čvrstoće. Treba isto tako reći da akustične gitare nisu izostavljene iz cijele priče, i njihovo povremeno pojavljivanje djeluje krajnje umirujuće, poput onih u instrumentalu “’74“, koji prelama album na dva dijela.

    Ritmička raznovrsnost pjesama također je jaki adut albuma. Pa se tako mogu čuti one sa srednjim tempom, poput “Schneekonigin“, zatim brze i oštre “Feuerland” ili “Sieben“, prvi singl, koji podsjeća na neke stvari od Siddharte, pa sve do balade “Seemannslied“, koja na simboličan, umirujući način završava priču zvanu “Nord Nord Ost“.

    Priču kojoj bi univerzalna prepreka mogli biti tek tekstovi na njemačkom jeziku, koji govore o srednjem dobu, ljubavi ili religiji. No, nadam se da smo prepreke oko ovog jezika svi skupa savladali. Uostalom kakav bi to bio njemački folk metal s tekstovima na engleskom. Stoga se nameće logičan zaključak da Njemci, za razliku od nas, bitno drukčije zamišljaju pojam ‘folk’.

    Muziku podržava