Jan Akkerman
Minor Details
Datum izdanja: 29.03.2011.
Izdavač: Digimode Entertainment
Žanr: Blues, Jazz, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jan Akkerman, gitarist kultnog Focusa, s Thijsom van Leerom autor vječnog “Hocus Pocusa”, i jedna od najvećih gitarističkih zvijezda ’60-ih i ‘-70-ih godina, nakon zanimljive suradnje sa Vlatkom Stefanovskim na albumu “Thunder From The Blue Sky” i turneji, konačno donosi svoj novi uradak.
I ovoga puta uz njega su bili Coen Molenaar na klavijaturama, Wilbrand Meischke na bas gitari i Marijn van den Berg na bubnjevima, koji su uspjeli u svom gustom rasporedu naći vremena za stvaranje albuma sa 14 instrumentala, prožetih kombinacijom jazza i bluesa.
Kako Wilbrand (Willy) nema svoj studio, do njega su dolazile samo partiture, a Marijn i Coen dobivali su MIDI fileove na temelju kojih su radili na svojim dionicama, pa je tako dobar dio materijala snimljen i u pokretnom studiju prilikom brazilske turneje. Sam Akkerman priznaje da mu je snimanje albuma bila najteža stvar za napraviti, jer je želio da sve bude odrađeno putem Interneta.
Pozitivna strana je što se, unatoč činjenici da je album velikim dijelom sastavljen ‘virtualno’, četvorka razumjela i napravila dobre pjesme, a Jan se ponovno pokazao kao vrhunski skladatelj. Na pjesmama se osjeti da su rađene s lakoćom, puno toga ‘vrti’ se oko gitara, a klavijature su dobile prostora za improvizaciju, davši naglasak na jazz stranu albuma.
Fanovi možda neće zamjeriti, jer sam gitarist često zna reći kako je prilikom sviranja važno imati osjećaj i biti prirodan, spontan, no ipak, ima pjesama na kojima je sam zvuk gitare poprilično grub i ‘hrapav’, što naglašava i problematičnost takvih stvari.
Pjesme su uglavnom tečne, kontinuirano slušljive, s dosta melodija, a našle su se i neke laganije, poput posljednje “Mena Muria“, ili one srednjeg tempa, “The Arrogant Frogs“, kojoj je svoj doprinos dao poseban gost Eric Vloeimans na trubi, a surađuje i na pjesmi “Joy“.
“Free Wheeling” pjesma je koja otvara album i već na samom početku opravdava Akkermanovu izjavu: “Kada si na vrhu, sve je u detaljima. Ovaj album ima puno detalja, manjih i većih”. Međutim, onaj ‘detalj’ koji se također javlja kao problem upravo je to što je svatko zasebno radio na pjesmama, pa se na nekima i osjeća djelomična razjedinjenost.
Nekada je postojala izreka “we’ll fix it in the mix“, a tu se osjeti kako je postojala doza nesigurnosti prilikom miksanja, jer na pjesmama poput “Big Sir” i “Dinner Time” stječe se dojam kako je Akkerman upao na probu, pustio nekakav instrumental na jednom kraju sobe, spojio se na pojačalo na drugom kraju, i krenuo s improvizacijom i snimanjem.
Dakle, gitara zna biti preglasna u odnosu na ostatak benda. Naravno, ovo ne umanjuje entuzijazam i volju, ali, u današnje vrijeme je i nezavisan producent mogao ovaj album učiniti vrhunskim, pa i s te strane ide zamjerka.
S obzirom da je “Minor Details” album na kojem su spojeni blues i jazz, mnogima će možda pjesme zvučati poprilično jednako, no oni koji prate Akkermana znaju kako ga nikako ne treba suditi po prvim utiscima. Iako je potrebno nešto više vremena i preslušavanja, ovaj album je svakako vrijedan slušanja i zadovoljit će fanove ove gitarističke legende.
Tekst: Helena Bučko