FKA Twigs: Prihvaćanje vlastite ružnoće

Drugi studijski album engleske umjetnice FKA Twigs “MAGDALENE“ kroji priču dvostrukog ozdravljenja. Jedno je emocionalno, posljedica neuspjelih veza s tabloidno intrigantnim pojedincima Robertom Pattinsonom i Shiom LeBeoufom. Drugo ozdravljenje je ono fizičko! Tijekom snimanja prethodnog, fascinantnog debija “LP1“, Tahliah Barnett (Twigs) bila je hospitalizirana i podvrgnuta operaciji vađenja čak šest tumora maternice koje je na novom djelu usporedila s jabukama, trešnjama i boli (“home with you”). Činjenica da je tijelo sposobno dizajnirati vlastitu propast ostavila je snažan utisak na filozofiju novog projekta, kolekciju misli koja na zanimljiv način ostvaruje sukob s temom nužnosti odvajanja pripadajuće materije od tjelesnog jedinstva. Usporedba proživljenog iskustva s povijesno degradirajućim ponašanjem katoličke crkve prema jednoj od najvažnijih proroka religije, Mariji Magdaleni, čini oštar i gotovo puristički umjetnički pothvat izrazite konceptualne konciznosti.

Popularna kultura govori nam da je Magdalena promiskuitetni pojedinac, bivša prostitutka spašena Isusovom intervencijom, no u podrijetlu ove legende stoji starac, papa Grgur I., koji je Mariju povezao s neimenovanom ‘grešnom ženom’ nađenom u biblijskim tekstovima. Twigs Mariju zamišlja kao Isusovu partnericu, ljubavnicu i njemu ugledom jednaku, okrećući tradicionalnu i patrijahalnu narativnu strunu na glavu. ‘Ona je njegova desna ruka i povjeriteljica, ona liječi ljude zajedno s njim te je samostalan mistik. Kada muškarac i žena provode toliko vremena zajedno zašto bi ih bilo čudno smatrati ljubavnicima. Ne kažem da se to dogodilo! Ono što želim reći jest da se vjera u sličnu ideju smatra opasnom. Ženu je lakše obezvrijediti i nazvati kurvom. Ta verzija Marije muška je projekcija i početak patrijarhata koji preuzima kontrolu nad narativom žena. Bilo je vrijeme da se o tome razgovara!’

Na “MAGDALENE“, Twigs živi vlastitu interpretaciju Marije te pritom izrađuje snažnu izjavu o tome što znači živjeti i smatrati se humanističkom umjetnicom. U postupku, ona baca svjetlo na opasnosti javne osude koje su okrutno zarobile reputaciju Isusove miljenice. Iako se direktne paralele između dvije žene mogu teško opravdati, alegorijske poveznice su neosporne te naposlijetku čine album koji će kroz vrijeme koračati kao vječno nemiran portret nasilnih previranja i emocionalnog sazrijevanja. Korištena simbolika je upečatljiva i prigodna za djelo koje se okreće oko propale romanse te oko mučnih pitanja kolateralne štete. U osnovi, to je projekt koji svojim alternativnim trenucima organskog i dementnog zvuka komunicira najsurovije stanje slomljenog srca.

Album započinje s “thousand eyes“, pjesmom čije harmonije iskazuju emociju putem čiste intonacije prije utapanja u kakofoniji izobličenih synth linija. Upravo se na uvodnom trenutku gotovo savršeno otvaraju prethodno spomenute teme i motivi te se demonstrira zrelost i iscrpljenost stanja neprekidne kontemplacije, veliki korak u usporedbi s prethodnim “LP1“ koji se gotovo hvalio neobuzdanom provokativnošću. “daybed“ i “cellophane“, na samom završetku projekta, projiciraju strukturalni minimalizam glazbene ljepote koji gradi dihotomiju s maksimalističkim pothvatima na “home with you“ ili “fallen alien“. “cellophane“ se gotovo u potpunosti oslanja na nekolicinu klavirskih akorda, dok “fallen alien“ raste u neobuzdanu masu glazbenog nesklada i buke, time prikazujući kontadiktornost i ekstremne oscilacije osjećaja te posljedičnih impulsa. “home with you“ jednostavno je najljepši moment produkta, usprkos svojoj ružnoći. Iako fragmentirana, pjesma uspješno povezuje one morbidno deformirane vokale s čistim i tihim, sporadično a capella, pjevanjem, dok stalne promjene glasnoće te eksperimentalni izljevi zvuka naposlijetku donose nešto gotovo nadnaravno.

Vokalne igre nastavljaju se na “sad day“, fimskoj pjesmi širokog opsega i atmosfere. Oslikava se prikaz na kojem Twigs, iz topline doma, baca pogled prema nevremenu, dok joj misli procesuiraju kraj ljubavne veze. Estetika je upotpunjena pozadinskim treptajima zvuka koji oponašavaju manično padanje kiše. Čak i “holy terrain“, na prvu uobičajena pop pjesma trap instrumentacije, sadržava dublju namjeru pretapanja početne zaluđenosti drugom osobom u suosjećajnu potragu za potencijalnom utjehom (nakon prekida na “sad day“). “mary magdalene“ jedina želi direktnom simbolikom u cijelosti istražiti priču biblijske Marije Magdalene. Kao središnja točka kompilacije, skladba vlada trijeznom instrumentacijom (koja sadržava trenutke tišine, hladnu elektroniku i nasilne ekspulzije zvuka) i raznim oblicima uvrnute vokalne manipulacije (od gotičko-futurističkih harmonija do lomljenja glasa i auto-tunea). Pjesma je zapravo invokacija Magdalene kao predmeta inspiracije tijekom osobno teškog perioda. Ostavlja se dojam kako Twigs crpi utjehu iz života Marije, istovremeno uzvraćujući istim, sve dok se linije između dvije žene ne stope u istu pojavu.

Treba se također pohvaliti i “mirrored heart“! Pjesma se kreće od osjetljivih, krhkih dueta između vokala i jednostavnog beata do gustih nakupina agresivne elektronike, čineći konstelaciju tekstura toliko različitih da je samo postojanje njihovog međusobnog sklada čudo. Cjeloukupni album zapravo nije ništa manje od kompleksne, vješto napravljene elektroničke glazbe koja se lagano može smatrati vrhuncem alternativnog r&b-ja. Iako je zaključak, izveden čak i s naslovnice, da nas “ružnoća“ iznutra zapravo čini ljudima, ti su nedostaci ključni za tkanje vlastitog identiteta. Tahliah Barnett usmjerila je vrhunce i padove svog mladog života prema nečem u čemu se svi možemo prepoznati, čim prestanemo biti obmamljeni njegovom ekstremnom vanjskom ljepotom.