Fiona Apple: Eksplozija genijalnosti i kreativnosti

Kao i uvijek u slučaju Fione Apple, isplatilo se čekati. Osam godina nakon “The Idler Wheel…” tu je njezin peti album “Fetch the Bolt Cutters”. Poznata po perfekcionizmu i odgađanju izlaska albuma dok sve nije kako je ona zamislila, i u slučaju ovoga izdanja bilo je tako. Rad na albumu počeo je još 2015., a sam koncept imala je 2012. “Tidal” je izišao 1996., a peto izdanje dvadeset i četiri godine kasnije. Fiona Apple nikad nije bila konformistica i nije ugađala ni industriji ni publici, nego je slušala svoj vlastiti glas i slijedila svoj put.

Iako je u svojoj karijeri izdala “samo” pet albuma, svaki od njih ima kvalitetu i nosi svoju priču. “Fetch the Bolt Cutters” rezultat je dugogodišnjeg rada, promišljanja, eksperimentiranja i ekspresije. Naziv albuma referenca je na scenu iz serije “The Fall” u kojoj protagonistica koja istražuje seksualne zločine, koju glumi Gillian Anderson, pronađe sobu u kojoj je bila zaključana i mučena žrtva i izgovori frazu “fetch the bolt cutters”. Album je snimljen u Venice Beachu u domu Fione Apple (soba u kojoj je spavala sa svojim kasnije uginulim psom pretvorena je u studio), a dio u privatnom studiju Davea Waya u Waystationu. Članovi njenog benda Sebastian Steinberg, Amy Aileen Wood i David Garza radili su na albumu od početaka i producenti su uz Apple.

Govor na primanju nagrade na MTV Video Music Awards 1997. kada je izjavila “ovaj je svijet sranje” najbolje pokazuje karakter Fione Apple. Svoja i beskompromisna, jednostavna u svojoj darovitosti, progonjena traumama, anksiozna, ljutita, nježna, gruba, iskrena… Tijekom karijere često su je pitali o silovanju koje je doživjela s dvanaest godina. Rekla je da u svojoj glazbi ne govori o tome jer nema ništa poetično oko silovanja. No, na ovom albumu Apple je konačno primirila svoje demone i spremno progovorila o mnogim osjetljivim temama na duhovit način i sa stilom.

Bez straha, bez kočnica koje je prije imala, bez balada i djevojačke osjetljivosti – sa samopouzdanjem zrele žene koja više ne pita za dopuštenje, koja progovara bez srama i od svoje traume pravi glazbeno remek-djelo. Glavne su teme “govoriti bez straha” i “odbijanje biti ušutkana”. Apple je na ovom albumu, prema Steinbergovim riječima, htjela pokazati fasciniranost time da je bend organizam, nešto prirodno, a ne montaža, dok je Garza rekao da je glazbenica htjela početi od temelja, a temelj je za nju ritam.

“Fetch the Bolt Cutters” album je koji se opire svim žanrovskim i podžanrovskim određenjima. Nošen je perkusijama, to je prva stvar koja je primjetna. Korišteni su mnogi instrumenti – klavir, melotron, timpani, bubnjevi, električna autoharfa, električna gitara, orgulje, ali i obični predmeti poput stolica, zatim udaranje o razne predmete, lavež pasa, disanje, pretapanje vokala i slično. Bend se igrao s raznim predmetima i zvukovima i rezultat je toga kreativni kaos i zvučne kulise koje na prvo slušanje zvuče začudno, no svakako privlače svojom ritmičnošću i šarenilom. Vokal Fione Apple zvuči odrješito, drsko i samouvjereno, ponekad je na rubu repanja, recitacije i spoken worda.

Prva pjesma koja je bila snimljena zadnja je “On I Go”, koja je inspirirana Vipassana napjevom, a Fiona ju je snimila mobitelom za vrijeme šetnje, kasnije je editirana u studiju. Album otvara “I Want You to Love Me”, nošena klavirom i perkusijama, jedina numera koja donekle vuče na baladu. Tekst pokazuje kantautorski talent koji je sazrio i sada je spreman i na igru: I move with the trees, in the breeze / I know that time is elastic / And I know when I go, all my particles disband and disperse. Prihvaćanje smrtnosti i nestajanja na ovako britak i direktan način, uz želju za ljubavlju jednostavna su poruka i pouka. Završetak pjesme otpjevan je u stilu koji podsjeća na Meredith Monk u igranju i eksperimentiranju s vokalom.

Sljedeća “Shameika” govori o tinejdžerskim danima i odnosu sa ženama, što je također jedan od glavnih motiva albuma. Ritmična i repetitivna s pozadinskim zvukovima i udaranjima i, naravno, perkusijama. “Fetch the Bolt Cutters” (na kojoj se čuje lavež pasa) i “Under the Table” intimnije su od ostalih i govore o prekidu šutnje i borbi da se kaže ono što želi. Posebno druga sa stihom Kick me under the table all you want / I won’t shut up. I ove su numere na rubu spoken worda te su priča i ritam u prvom planu.

“Relay” je još jedna repetitivna numera u kojoj prevladavaju bubnjevi, i možda krije najviše britkog humora u sebi. “Newspaper” i “Ladies” opet progovaraju o odnosu sa ženama što je za Apple jedna od važnijih tema ovog albuma, “Cosmonauts” je laganija od ostalih i najbliža onome što je glazbenica radila prije, “For Her” zvuči kao himnični napjev, dok album zatvara “On I Go”, pjesma koja je prva napisana.

“Fetch the Bolt Cutters” album je koji u svojoj šarolikosti pokazuje svu genijalnost i kreativnost Fione Apple. Potvrđuje ju kao jednu od najboljih kantautorica svoga vremena i glazbenicu koja sa svakim novim albumom ode korak dalje te ustrajući u perfekcionizmu donese mala remek-djela. Ovaj je album koji osvaja na prvo slušanje svojom ritmičnošću, raznolikošću zvuka, divnim vokalom koji se neprestano igra, pametnim i duhovitim tekstovima. Šarenilo i dijapazon zvuka i svih popratnih elemenata čine album sirovim, iskrenim, direktnim i ogoljenim. Jednostavnost pristupa glazbi i eksplozija kreativne igre i ludičnosti, štoviše, genijalnosti, čine “Fetch the Bolt Cutters” najboljim albumom koji nam je dosad donijela 2020-a.