Finski melodični death metal

    1143

    Enter My Silence

    Coordinate: D1sa5t3r

    Datum izdanja: 27.02.2006.

    Izdavač: Jmt-Music / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Thin Red Line
    2. Spin
    3. For A Place In The Sun
    4. Silent Treatment
    5. Coordinate: D1sa5t3r
    6. The Paradox Of Two
    7. Insignificant
    8. Unspoken Words
    9. 9mms To Deliverance

    Enter My Silence, finski su melodični death metal bend iz grada Jyväskylä, koji svoje uzore pronalazi u gothenburškoj školi melodičnog deatha, glasovitoj po bendovima kao što su At The Gates, Dark Tranquillity i In Flames, koji su uzgred rečeno taj podpravac metala i izmislili. Postoje od 1995. godine, kada počinju svoje djelovanje pod imenom Captivity. Od tada, pa sve do posljednjeg albuma “Coordinate: D1sa5t3r” izdali su promotivni CD “Sophia’s Eye” (1999.) i debi album “Remotecontrolled Scythe” (2001.).

    Album otvara pjesma pod naslovom “Thin Red Line“, s jednim čudnim hard core uvodom, koji se vrlo ugodno stapa s ostatkom pjesme koji je posve tipičan za ovaj žanr, dajući cijeloj pjesmi neki At The Gates prizvuk, tako da ta pjesma, zajedno s posljednjom “99mms To Deliverance” (koja ima nešto slično, samo malo zvučnije, što ju čini zapravo najboljom pjesmom na albumu) jedina koja se razlikuje od ostatka albuma.

    Druga pjesma “Spin” počinje liniju od sedam pjesama uzastopce koje su se stopile u jednu nipošto lošu, ali pomalo nepreglednu masu melodija i riffova, koji se ne mogu pretjerano podičiti originalnošću. Nakon pjesme “Spin” slijede, “For A Place In The Sun”, “Silent Treatment”, “Coordinate: D1sa5t3r”, “The Paradox Of Two”, “Insignificant”, “Unspoken Words”, te niz završava već navedenom “99mms To Deliverance”.

    S aspekta nekoga tko već dosta dugo sluša ovu glazbu album se čini sasvim u redu, ali nekako prosječan, bez ijedne pjesme ili melodije koja bi onako isprve upala u uho. Od prve do zadnje pjesme posve je jasno koga ovi Finci uzimaju za uzore, samo njima to nažalost ne uspijeva jednako dobro kao i gothenburškim velikanima. Dok je Dark Tranquillity nakon sedam studijskih albuma uspio zadržati svježinu, Enter My Silence to ne uspijeva na drugom albumu i morali bi poraditi na svojoj kreativnosti.

    Možda će se činiti pomalo čudnim, no preporučio bih svakako da ovaj album poslušate, jer još uvijek mi se nekako čini da će se ovi dečki odlijepiti od jednog stereotipnog koncipiranja glazbe koju sviraju i početi stvarati nešto svoje, što će ih staviti rame uz rame bendovima koji su im uzori.

    Muziku podržava