Fino ugođena zvučna kulisa

Ono što se već ranije dalo naslutiti, na (n)ovom albumu došlo je do punog izražaja: Kurt Vile jedan je od najboljih mladih kantautora o kojem ćemo pričati još godinama i godinama.

Dosadašnji albumi kao da su bili tek predigra za “Smoke Ring For My Halo” jer sve se i dosad u njegovom radu svodilo na sličnu glazbenu foru, ali ne toliko razrađenu, dobru i melodičnu kao što je ovdje slučaj. Od početne do završne pjesme, Kurt kao da se sastao sa svojom muzom i nije ju htio ispustiti iz ruke što je u konačnici rezultiralo nizom prekrasnih pjesama.

Njegovu glazbu možemo okarakterizirati kao lo-fi jer je tako i započeo karijeru, da bi potom mnogo toga prošarao, posebno psihodeliju koju je usavršio gotovo do savršenstva, a osnova su i danas ostali folk i rock kao najveći mogući utjecaji.Naravno, kada sve to nabrojimo, jasno se mogu iščitati i autori koji su potakli Kurta na glazbenu avanturu. Tu su nezaobilazni za sve folkere Bob Dylan, a potom i cijela plejada autora, od nešto starijih (poput Toma Pettya i Lou Reeda) do nešto friškijih (poput Wilca i Johna Frusciantea), što čini vrlo šaroliku bazu za vlastiti rukopis.

Nije ništa pokrao, barem se to na prvu ne čuje, već je sve spomenute utjecaje fino posložio u niz nježnih, sanjivih i melankoličnih brojeva s nizom harmonija i sitnih glazbenih detalja čime su pjesme dobile na onom nečem zbog čega se slušaju iznova i iznova u traganju da se otkriju sve aranžmanske sitnice upotrijebljene ovdje. Naravno, trikovi majstora teško se otkrivaju, pa je baš iz tog razloga jednostavna kompleksnost “Smoke Ring For My Halo” neodoljiva.

Ako vas Kurt ne kupi s prve dvije pjesme (“Baby’s Arms” i “Jesus Fever”), onda je bolje da preskočite ovo izdanje u cijelosti jer sam siguran da u tom slučaju “Smoke Ring For My Halo” nije album za vas, budući da se na njemu se upoznajemo s akustičnim temama bogatih aranžmanskih zahvata koji prevladavaju kroz album.

Kroz godine Kurt je dodatno izglancao i interpretaciju i svoju liričnost, pa pjesme nisu tek puka folk rock psihodelija bez imalo smisla (što nikad nije niti bilo), a spomenute uvodne pjesme najbolji su dokaz za to. Istaknuo bih da malo vuku na Black Rebel Motorcycle Club i njihov odličan album “Howl” iz 2005., pa bi se ljubitelji tog albuma mogli pronaći u Vileovom glazbenom opusu.

Elegičan, a opet dovoljno energičan, “Smoke Ring For My Halo” pokazuje mladog i vrlo talentiranog autora u usponu koji bi kroz nekoliko godina mogao biti među najvećim autorima današnjice ako nastavi ovakvim tempom, gdje se iz albuma u album poboljšava i postaje sve kvalitetniji i bolji.

“Smoke Ring For My Halo” zasigurno je skriveni adut godine kojeg valja pomno proučiti jer me ne bi začudilo da neki inozemni magazini dignu album u nebesa na godišnjim listama, budući da su već sada svi puni hvale. Kakav je album, u potpunosti se slažem s njima…