Children Of Bodom
Are You Dead Yet?
Datum izdanja: 25.10.2005.
Izdavač: Spinefarm Rec. / Aquarius Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Children Of Bodom osnovani su 1993. u finskom gradu Espoou. Ime su uzeli po najvećem misterijoznom zločinu u njihovom rodnom kraju – ubojstvu troje mladića na jezeru Bodom. Svojim prvim albumom “Something Wild” vrlo su brzo postali popularni u skandinavskim zemljama. Albumi “Hatebreeder” i “Follow The Reaper” učinili su ih poznatima po cijeloj Europi, a izdavanjem “Hate Crew Deathroll” postali su megapopularni i stekli titulu jednog od trenutno najpopularnijih metal bendova u svijetu.
Njihov peti studijski uradak “Are You Dead Yet?” još je jedan tipičan bodomosvski album s malim iznimkama. Količina prisutne energije i dalje je ista, a ritam je konstatno vrlo brz bez nekih većih predaha. Lako je primjetiti povečanu količinu thrash riffova i samu kvalitetu novog gitarista Roope Latvale. Klavijaturističke dionice Janne Warmana i dalje su vrlo moćne i jedno su od najjačih oružja ovog benda, a odlična klavijaturistička solaža uvrštena je već na samom početku albuma u “Living Dead Beat“.
Ono što mi se najmanje sviđa na ovom albumu su nazivi pjesama i lyricsi. Nazivi: “If You Want Peace..”, “Punch Me I Bleed” ili “In Your Face” podsjećaju vrlo na Ektomorf i njihovu dozu buntovnosti. Tu se pokazuje sve veća neozbiljnost Alexia Laiha te mi se čini da su se u tom pogledu unazadali s obzirom na prijašnje albume.
Jedino što uz to još ne ide u prilog je što album sadrži devet pjesama i traje samo 37 i pol minuta. No s obzirom na neprekidni brzi tempo, količinu solaža i Alexijevih vrištećih dionica to se može tolerirati iako ne bi škodilo da su ubacili još koju pjesmu.
Kad stavite ovaj CD u liniju on vas jednostavno vuće da ga poslušate u cijelosti. Iako mi je teško posebno izdvojiti neku pjesmu ipak su najupečatljivije već spomenuta “In Your Face” s odličnim girarskim i klavijaturističkim solažama,”Next In Line” koja ima najtipičniji COB refren i već otprije poznata (2004. s istoimenog EP-a) vrlo melodična “Trashed, Lost & Strungout“.
Iako ovo nije najbolji album Children Of Bodoma i ja ostajem veći poklonik “Hatrebreedera” i “Follow The Reapera” vrlo sam ga lako zavolio, a vjerujem da će to i ostalima poći za rukom pogotovo velikim obožavateljima ovog benda.
