Fear Factory objavili svoj zadnji album, a ujedno i prvi

Bio sam presretan kada sam dobio “Concrete” u ruke, album koji je najbolje čuvana tajna u povijesti metala. Kao što znamo Fear Factory je svoju glazbenu karijeru počeo albumom “Soul Of The New Maschine” kao death metal bend, no to nije točno; “Concrete” je otvorio vrata Fear Factoryu i tada nestao.

“Concrete” je nestao ’92. kada je manager izdavačke kuće Roadrunner, Monte Conner dao drugu šansu Fear Factoryu i ostao iznenađen. Snimka “Concretea” otputovala je u Veliku Britaniju, Colin Richardsonu, tada najutjecajnijem producentu (heavy/clean) death metala, Colin je također bio oduševljen, te u Americi zajedno sa bendom i Monte Connerom stvara re-recorded sections odabranih pjesama sa “Concretea” i potpisuje produkciju novih. Nastaje “Soul Of The New Maschine”.

Za vrijeme albuma “Obsolete” 1998. godine kada je bend bio u samom vrhuncu karijere, došlo se na ideju da “Concrete” izađe u prodaju, no ideja je odbačena; album je sam po sebi u tom trenutku mogao naštetiti bendu i zbuniti fanove koji su tada prihvatili Fear Factory kao industrial metal bend, odlučeno je da se čeka pogodniji trenutak ili razilazak benda.

Žao mi je što je epoha jednog metal benda završila, pogotovo jednog koji je za današnji metal učinio mnogo (popularizirali su teško/brutalno pjevanje sa anđeosko/melodičnim izmjenama, te antimonoton bubanj sa diskordnm rifovima gitare), i koji se može ubrojiti medu najveće kao što su: Sepultura i Metallica. I sada, 2002., nakon raspada benda, napokon je pred nama nakon punih dvanaest godina prešućivanja “Concrete” je zadnji album Fear Factorya, a ironično i – prvi.

Album je producirao velikan današnjih metal produkcija Ross Robinson (Slipknot, Amen, Vox red,…) na početku svoje karijere i zajedno sa bendom ponudio CD sa šesnaest pjesama od kojih bi se posebno osvrnuo na jednu pod naslovom “Sangre De Ninos” (u prijevodu Dječija krv) i to ne zbog muzike (album je cijeli u principu vrlo žestok industrijalizirani death metal) već zbog samog teksta, koji govori o događajima u Brazilu devedesetih godina, kada su policajci ubijali beskućnu djecu jer ih je bilo previše. Neke od pjesama su poznate jer su se kasnije pojavile na albumu “Soul Of A New Maschine” kao što sam već i prije naveo, ali zvuče dosta drukčije, a neke čak i bolje, a pjesme koje nikad nisu ‘vidjele svjetlo dana’ kao što je “Concrete” kasnije snimljen kao “Concreto” je out-take s albuma “Demanufacture”. “Soulwound” je takoder out-take s “Obsolete”, a dijelovi “Echoes Of Innocense” kasnije su prerađene za pjesmu “A Therapy For Pain” na albumu “Demanufacture” na kojem se nalazi i pjesma “Pisschrist” koja je totalno drugačija od stvari “Piss Christ” ponuđene na “Concrete”.

Jedini razlog što neću biti blag u ocjenjivanju ovoga albuma je taj da će “Concrete” najvjerojatnije ostaviti ravnodušne fanove benda od albuma “Obsolete” pa nadalje, ali će zato svi tvrdokorni fanovi ‘krvariti’ za “Concrete”.