Fascinacija slavnim umjetnicima

Hrvatski gitarist i skladatelj Ratko Zjača, koji živi i djeluje u Nizozemskoj, objavio je svoj drugi album za poznatu njemačku diskografsku tvrtku In+Out Records.

Iako je i na nekima od prethodnih albuma iskazivao potrebu za odmakom od konvencionalnog jazz izraza – najpoznatiji je kao jazz umjetnik – na ovom albumu je u potpunosti izmijenio pristup i posebice zvuk. Jazz? Etno-jazz? Crossover? U jednom trenutku pomislite da biste mogli definirati stil, ali već u drugom glazba je bliska posve drugom, pa trećem, pa nešto između…

Rezultat je to suradnje s talijanskim harmonikašem klasične naobrazbe, ali otvorenim za različite žanrove, Simoneom Zanchinijem, hrvatskoj publici poznatim kao suradnikom pjevačice Tamare Obrovac s kojom je, kao član njezinog Transhistria Ensemblea, snimio album “Sve pasiva”.

U skladbama raznolika karaktera izmjenjuju se jazzističke paljevine i nježne balade, motivi narodne glazbe i estetika europske klasične glazbe, akustika i povremeni eksperimenti s elektronski modificiranim zvukovima. Ta su razmišljanja uspjeli provesti u djelo zahvaljujući velikoj sviračkoj vještini, znatiželji i istraživanju raznih glazbenih, ali i žanrova ostalih umjetnosti, i ne samo umjetnosti, te suradnji sa svestranim i potkovanim glazbenicima: makedonskim kontrabasistom Martinom Gjakonovskim (Bob Berg, Michael Brecker, Duško Gojković…) i američkim bubnjarom Adamom Nussbaumom (Gil Evans, Sonny Rollins, Stan Getz…).

U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma Zjača je o suradnji s njima rekao: “Nismo htjeli robove za ritam-sekciju nego ljude koji vole zajedno svirati i neprestano težiti kreativnosti. Martin i Adam su izvanredni glazbenici. Zajedno s nama radili su na usavršavanju glazbe, posebice u aranžmanskom smislu, i zato imamo poseban zvuk benda.

Zvuk je jedan od identiteta svakog glazbenika i naravno da na njega utječe mnogo faktora. Za ovaj sam projekt koristio novu gitaru poznatog američkog luthiera Mirabella koji je gitaru radio specijalno za mene. Koristim mnogo efekata, ali i potpuno jasan zvuk glazbala u skladnoj kombinaciji sa Simoneovom harmonikom.”

Ako vam, slušajući glazbu s ovog CD-a, misli ponekad odlutaju i počnete razmišljati o nečem drugom, primjerice o scenama iz Fellinijevih filmova, znajte da to nije slučajno. Naime, iako ga obožava godinama, tek u suradnji sa Zanchinijem Zjača je uspio ostvariti svojevrsnu posvetu ovom velikanu svjetske kinematografije.

“Simone i ja smo ljubitelji europskog filma, a Federico Fellini je naš zajednički junak” rekao je. “Posebice nas nadahnjuju kreativnost, orginalnost, obrati situacija, kontrasti i humor, elementi koji su karakteristični za njegove filmove, a mogu se prepoznati i u našoj glazbi.”

No tu nije kraj fascinaciji djelima slavnih umjetnika – kreativnih, beskompromisnih, hrabrih, ‘ludih’ baš kao što su i oni sami. Naime, na album su uvrstili i Zjačinu skladbu “Kandinsky Night” koja ima dvojako značenje. Nadahnuta je djelom čuvenog slikara Wassilya Kandinskog, a posvećena je sjajnom kontrabasistu Miroslavu Vitousu s kojim Zjača surađuje tijekom nekoliko posljednjih godina. O tome kako je nastala rekao je: “Osim Fellinija i Kandinsky je bitno utjecao na mene i Simonea, što se očituje i kroz našu glazbu, posebice u elementima i otvorenosti prema novim teritorijama. Kandinsky je jedan od mojih najomiljenijih slikara. Svojim je djelima utjecao na moje djelovanje. Na slikarstvo i glazbu gledam kao na usko povezane umjetnosti. Prigodom jedne tonske probe za koncert s Miroslavom Vitousom, s kojim u zadnje vrijeme često sviram, razmišljao sam o Kandinskom i nesvjesno svirao motiv koji mu se svidio. To me ponukalo da od tog motiva napišem skladbu.”

Sve skladbe na albumu potpisuju Zjača ili Zanchini, u podjednakom omjeru. Upravo zbog suradnje sa Zanchinijem, Zjačin se autorski pristup u potpunosti razlikuje od dosadašnjeg, a i starije skladbe, koje je izvorno pisao za jazz sastav, u novim aranžmanima zvuče kao da su krojene po mjeri ovih glazbenika te posebice za skladan suživot harmonike i gitare. “Moja se glazba uvijek mijenja jer kroz nju pokušavam prenijeti svoja iskustva i poglede na život”, rekao je.

“Simone i ja imamo mnogo zajedničkih ali i različitih afiniteta. Glazbu pišemo na drukčiji način. Skladbe koje smo odabrali za ovaj album fuzija su naših radova s kojima se nastojimo kretati u novom, kreativnom smjeru, bilo u pogledu napisanog predloška, improvizacija ili boje zvuka ansambla. Često skladam, ali većinu skladbi pišem na klaviru, a ne na gitari.

Prvenstveno se smatram glazbenikom koji svira gitaru, a ne samo gitaristom. Naravno razmišljao sam o mnogo detalja, a jedan je odnos između naših glazbala, registra te kontrasta koji su organski povezani. Ne bojimo se putovati u razne teritorije što donosi dramaturgiju u našoj glazbi. Primjerice, skladbu “Out of Body” – ideja dolazi od spritualnog iskustva – koju sam napisao prije deset godina, potpuno sam izmijenio i prilagodio ovom sastavu. Simoneu se svidjela i često smo ju svirali na koncertima prije nego smo ju snimili za album..”

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 17. listopada 2010.)