Faraon s akutnom malarijom

Album “Electric Mallaria” TutanKhamon Space Machinea zvuči kao nastao pred barem dvadesetak godina u Americi, a ne tek prije koji mjesec kod nas u Puli. Bend postoji otprilike četiri godine, a ovo im je prvi album u karijeri.

Na “Electric Mallaria” prevladava southern rock zvuk koji je potom obogaćen različitim podutjecajima, od klasičnog rocka, povremeno punka, jazza, ska i sličnih žanrova, a sve je ispolirano prepopičnim melodijama koje često zvuče vrlo dosadno i previše radiofonično.

Drugi veliki problem benda je pjevanje na engleskom jeziku. Mnogi naši bendovi koji su krenuli tim putem vjerojatno imaju aspiraciju proširiti svoje horizonte i van granica Hrvatske, a u slučaju Tutankhamon Space Machinea ne vidim razlog tome, budući da nisu nimalo upečatljivi. Mislim da bi za njih najbolja odluka bila pjevati na hrvatskom, pa što bude bude jer ovako neće nikud dospjeti…

Naslovna skladba “Electric Mallaria” je ujedno i uvodna, zvuči čak i obećavajuće, kao miks ZZ Topa i niza pomodnih retro bendova proteklih desetak godina, dok sljedeća “Sail Away” skreće u country rock vode s vrlo pamtljivim refrenom. Te dvije skladbe su ujedno i najbolje što je bend ponudio na cijelom albumu.

S potpuno nefokusiranom “Condition” skreću u miks alternativea i hard rocka, “You Look Fine” ima gypsy-mariachi prizvuk (kao neki bolesni spoj Gogol Bordella i Los Lobosa), dok će s pjesmom “Against It” skoro svaki slušatelj zasluženo prestati s preslušavanjem albuma, iako pred kraj postoji još jedna solidna balada “Body” za slušanje.

“Electric Mallaria” Tutankhamon Space Machinea je promašeni album jer se njime pokušalo spojiti sve i svašta, od spomenutih ZZ Topa preko The Allman Brothersa do The Black Crowesa uz mnoga skretanja s glavne ceste. Da su se držali jednog pravca, “Electric Mallaria” sigurno ne bi zvučao ovako kao danas, s nizom razbacanih pjesama koje bi kao trebale činiti cjelinu.

Proteklih godina dobili smo cijeli niz vrlo zanimljivih bendova koji nam dolaze iz Pule, a Tutankhamon Space Machine su pokazali da ne spadaju u tu kategoriju jer svoj retro zvuk nisu uopće pokušali modernizirati i zapakirati ga u pravi celofan, već su zaključili da je samo bitno izdati albuma, pa kako god on zvučao.

Više puta sam već govorio kako iz dana u dan dobivamo sve više mladih bendova koji zaslužuju veću pažnju medija i publike, a Tutankhamon Space Machine se definitivno ne ubraja u tu kategoriju, barem što se tiče ovog izdanja. Možda me kroz nekoliko godina i novim albumom natjeraju da promijenim svoje mišljenje, ali s albumom “Electric Mallaria” su ponudili premalo.

Za kraj bih rekao da imaju zanimljivo dizajniran album s plastificiranim soft-packom i svim tekstovima pjesama, a ‘električna malarija’ je predstavljena genetskim inženjeringom električne gitare i komarcem, pa mi je žao što takvu imaginaciju nisu predstavili i u svojim pjesmama.