Ewian: Album alternativne utopije

Ewian Christensen došao je do četvrtog albuma, “Of Those Who Drown to Live“, koji je objavljen početkom lipnja. Ako ste do sada pratili njegov rad, jasno ćete i na ovom albumu čuti karakterističan zvuk, iako je ovaj put sve mirnije, spokojnije, atmosferičnije…

Ranije radove najlakše bi se opisalo kao neka kombinacija ranog Radioheada i ranog Musea s ponekim izletom u nepoznato, od čega su najčešće bombastičnije pjesme bile one po kojima smo najviše pamtili izdanja. Na novom albumu nailazimo na veliki preokret i ovdje atmosferičnost daje neku posebnu magiju koja odiše gotovo cijelim albumom.

U prilog tome svakako idu i nešto tamniji tekstovi u kojima se često propitkuju mnoga stanja u kojima se Ewian vjerojatno nalazio u posljednje vrijeme što naslućuje i sam naslov albuma. U vokalnoj interpretaciji i dalje će se nalaziti mnoge usporedbe s frontmenima gore nabrojanih bendova, ali Ewian je svakako i u tom pogledu poprilično napredovao od starta svoje karijere. Sad djeluje raznovrsnije i uvjerljivije, posebno u tim emotivnijim laganim pjesmama iz kojih treba izvući emociju.

Zanimljivost ovog albuma jest da će svaka pjesma imati i pripadajući spot, a navodno su neki spotovi snimani i u Hrvatskoj. Ako se ne varam, za upotpunjenje tog projekta nedostaje još malo (u lipnju su nedostajala još samo dva spota), pa uskoro može uslijediti i video verzija albuma.

Uvodna “Drown to Live” kreće minimalistički, pa se potom instrumentalna podloga podebljava, a upravo je tako nekakva i atmosfera, odnosno tema koju nam Ewian želi objasniti. Ljudi se često bave nebitnim stvarima, pa tako izgore, a tek tada pronađu smisao zbog čega žive. Iako malo teža tema, fino je pretočena kroz melodičnu stvar koju svakako treba iznova slušati, a za kraj pjesme je snimljena kiša što znači da se svi prije ili kasnije ‘utopimo’.

Sljedeća “Beautiful Lie the Salvation” je sanjivo eksperimentalna i tu se približava radovima Sigur Rósa, dok je “The Final Breath” jedna od pjesama koja najviše vuče na ranije radove, posebno u melodiji koja zamjenjuje refren. Kako album odmiče, tako se glazbene teme šire i album dobiva znatno zanimljivije tonove, a nekako sve kulminira mračnom “VAST” koja nalikuje na Depeche Mode… Onaj dobar iz ’80-ih.

Ako sad Ewian i zaključi svoju karijeru pod ovim imenom, slobodno može zadovoljno trljati ruke jer je za sobom ostavio dobre albume. Možda jedino manjak inspiracije i kopiranje istih utjecaja na drugom albumu jest minus u dosadašnjoj karijeri, dok je sve ostalo za pohvale jer stalno gura prema naprijed, a opet u neku ruku ima taj karakterističan sound kojeg je lako prepoznati.

“Of Those Who Drown to Live” je mračan album koji ipak zavodi svojom atmosferičnošću u kojoj su vješto posloženi mnogi elementi ljudskog duha. Album nije za svakog, vjerojatno će nekima upravo to biti i glavni minus albuma, ali onaj tko se prepusti Ewianu, ponovno neće pogriješiti.