Euforičan nastavak na briljatni prvijenac

    3502

    Glasvegas

    EUPHORIC /// HEARTBREAK \

    Datum izdanja: 04.04.2011.

    Izdavač: Columbia / Menart

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pain Pain, Never Again
    2. The World Is Yours
    3. You
    4. Shine Like Stars
    5. Whatever Hurts You Through the Night
    6. Stronger Than Dirt (Homosexuality pt.2)
    7. Dream Dream Dreaming
    8. I Feel Wrong (Homosexuality pt.1)
    9. Euphoria, Take My Hand
    10. Lots Sometimes
    11. Change

    Jedan od najupečatljivijih debija proteklih nekoliko godina svakako je onaj Glasvegasa iz 2008. godine, koji je sada dobio i svoj nastavak u vidu albuma “Euphoric Heartbreak”.

    Očekivanja su bila velika, što i kako može Glasvegas krenuti dalje nakon eponimnog prvijenca koji je spojio klasičan britpop kojeg su modernizirali s prizvucima ’80-ih. uz jake i dojmljive tekstove. Odgovorili su nevjerojatnom lakoćom, pa me ne bi začudilo da Glasvegas vrlo brzo dosegne i najveće pozornice i stadione jer imaju ‘ono nešto’ o čemu mnogi samo sanjaju.

    “Euphoric Heartbreak” ili kako je u originalu zamišljeno “EUPHORIC /// HEARTBREAK \” album je koji je tek možda malu, sitnu nijansu slabiji od svog prethodnika što je potpuno nebitno jer smo opet dobili jednog vrlo jakog kandidata za album godine.Neviđeni hype u Britaniji se oko njih dogodio već u vrijeme prvog albuma, a s novim, tamošnji mediji se natječu tko će dati više hvalospjeva na Glasvegasov račun. Iskreno, u ovom rijetkom slučaju se i slažem s njima jer novim izdanjem su potvrdili ono što su na debiju pokazali, da se može osvježiti klasičan britanski zvuk i pri tome ispričati dojmljive priče koje nisu tek puki instrumentarij u podilaženju publici.

    Tekstovi su ono najjače što Glasvegas ima i u ovoj zgodi nisu se toga odrekli, pa samo njihovim čitanjem prožimaju vas trnci, a kamoli ovako glazbeno u bogatim gotovo spectorovskim aranžmanima gdje gitare, klavijature i bubanj čine savršene himnične pop melodije.

    Muziku podržava

    Nakon mutne shoegizirane mrmljajuće “Pain Pain, Never Again” kreće niz pjesama odličnom “The World Is Yours“, preko najavnog singla “Euphoria, Take My Hand” koji zvuči kao “All These Things That I’ve Done” The Killersa na škotski način, do finala koji pripada klavirskoj baladi “Change” u kojoj je ubačena i poruka frontmenove majke s možda i najjačim stihovima (”Coz son, truly, it’s never too late to change, A change is sometimes good, But before you change for me, Change for you”).

    Neprestanim ponavljanjem ‘lots sometimes‘ u istoimenoj pjesmi postigli su dojam vrlo zanimljive međuigre u koju su mogli ubaciti cijeli niz stihova i stvoriti atmosferu koja se održava i tijekom cijelog albuma, prepunog energičnog naboja koji se iz tona u ton sve više i više uzdiže do potpunog usijanja.

    Teško sam mogao odrediti svog osobnog favorita s albuma, ali nekako bih ipak istaknuo “Whatever Hurts You Through The Night” kao najdražu. Možda je razlog tome što pjesma nema klasičan pripjev već zanimljive klavijaturske dionice koje ga zamjenjuju, a pjesma ukupno zvuči kao Muse u britpopu. Ok, možda bi nekom na prvi pogled ovo moglo biti odbojno, ali je zato bolje preslušati pjesmu, a ne slušati kritičare što pričaju o tome.

    Nije lagano biti svjež, inovativan i zanimljiv, a upravo su sve to spojili Glasvegas. Ako volite U2, Glasvegas je bend za vas jer ima onu stadionsku himničnost kojom nas je U2 odavno kupio. Ako volite The Killerse, Glasvegas je bend za vas jer synthove mnogo bolje ubacuju nego prvospomenuti bend, a k tome imaju i mnogo bolje stihove koji i pričaju o nečem.

    Ako volite melodične dijelove i dramaturgiju Musea, Glasvegas je bend za vas jer su spojili melodiju, atmosferu i buku na vrlo dojmljiv način kojeg je lagano slušati. Ako volite spectorovski ‘wall of sound’, Glasvegas je bend za vas jer na današnjoj sceni nema benda koji je bolje to ukomponirao u svoje skladbe od Glasvegasa.

    Zaključak, Glasvegas je trenutno jedan od rijetkih bendova koji bi kroz nekoliko godina kreativno mogao parirati Arcade Fire što dokazuju ova dva izvrsna albuma koji se dotiču britanske glazbene povijesti i guraju je debelim koracima prema naprijed.

    Album godine? Možda je još rano prognozirati, ali ponavljam, “Euphoric Heartbreak” vrlo je jak kandidat za tu titulu.

    Muziku podržava