Erykah Badu
New Amerykah Part One (4th World War)
Datum izdanja: 06.03.2008.
Izdavač: Universal Motown / Aquarius Records
Žanr: R&B
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“New Amerykah Pt. 1 (4th World War)” je, ako ne računamo live-album i opušteni EP “Worldwide Underground” iz 2003., tek treći ‘pravi’ album Erykah Badu. S obzirom da je Erykah u jednom trenutku imala i kritiku i publiku pod nogama, ta činjenica može svjedočiti i o njenoj želji da sačuva kredibilitet nauštrb zarađivanja s izbacivanjem neinspiriranih izdanja.
Recentna američka (vanjska i unutrašnja) ekonomija i politika u posljednje vrijeme inspirira mnoge umjetnike pa je tako i Erykah pronašla svoju muzu. Sudeći po naslovu ovog albuma, uskoro nas očekuju i novi projekti.
“New Amerykah Pt. 1: 4th (World War)” je najambiciozniji, a možda i najbolji album Eryke Badu dosad. Album otvara kolaboracija s legendarnim jazz-funk vibrafonistom i ‘ocem acid-jazza’ Royom Ayersom u pjesmi “Amerykahn Promise“. Stvar je čisti funk kakvog su radili Parliament/Funkadelic u drugoj polovici sedamdesetih, prije nego je disco sve odnio k vragu.
To nije jedina poveznica s Parliament/Funkadelic koja se može pronaći. “New Amerykah, Pt. 1” je blizak konceptualnim albumima i kolažnim slaganjima pjesama kakve je radio George Clinton sa spomenutom grupom (grupama).
Koncept ovog albuma bio bi Erykino osobno viđenje Amerike danas, i svog položaja u njoj. Kao i na svim takvim albumima, pojedine pjesme ne funkcioniraju izvan koncepta. Tako je “My People“, ako se promatra izvan cjeline, jednostavno nedorečena i dosadna. No većina albuma je jedna od najboljih simbioza hip-hopa i soula koju je netko uspio ostvariti.
Ovaj album je dosad najviše hip-hop u Erykinom opusu. Karakteristično za taj žanr, preproduciran je, te pun gostiju i suradnika. No zbog topline i duhovnosti skladbi on je i potpuno soul. Soul je i zbog Erykinog pjevanja te aranžmana i instrumenata skladbi. Na kojem se drugom hip-hop albumu danas mogu čuti fenderove orgulje?
Spojite albume grupe WAR iz sedamdesetih i Outkast i možda ćete imati jasniju sliku kako zvuči “New Amerykah, Pt. 1”. Neo-soul ‘dub’ u stilu D’Angeloa s prvijenca “Baduizm” ovdje je zamjetan samo u tragovima.
Ovom albumu bi puno lakše bilo pronaći mane da većina konkurencije u ‘crnim’ žanrovima popularne glazbe nije toliko predvidljiva, površna i konfekcijska. Ovako je Erykah opet uspjela poštujući povijest napraviti hip album, usput poštujući i povijest vlastite glazbe, no nikako je ne reciklirajući.
