Epitaf nikad prežaljenim velikanima hrvatskog alter-rocka

    2643

    Laufer

    Epitaf

    Datum izdanja: 20.12.2004.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Svijet za nas
    2. Viđđđeno
    3. Između neba i mora
    4. Govorim u snu
    5. Moja voda
    6. Strašila
    7. Lopov Jack
    8. Ljubav kao heroin
    9. Vampir
    10. Mjesečev rog
    11. Možda
    12. Dio tebe
    13. Bio sam kiša
    14. Umorni kompas
    15. Jedini što zna (live)
    16. Funkomatic (live)
    17. Hej tata
    18. Pustinje (neobjavljena snimka)

    Čudno je kako se ponekad čini da neke stvari u životu nikada nećete prežaliti, a onda vam gotovo neprimjetno skliznu s horizonta i samo vas još samo ponekad zazebe oko srca kad ih se sjetite. Mislim da sam činjenicu da i hrvatska glazba može biti divna shvatila tek s Lauferima, s “Između neba i mora”, “Mjesečevim rogom” i s “Dio tebe”.

    Kada je prije devet godina izašlo njihovo posljednje izdanje (“EP”, 1995.) činilo se da će ih biti nemoguće prežaliti, da je jedna era u hrvatskoj glazbi završila i bez imalo mogućnosti za povratak. Ali bilo je dobro dok je trajalo, zar ne?

    Kompilacija (neću reći najboljih pjesama, jer kako njihove pjesme uopće komparirati?) pjesama jedinog domaćeg benda koji bi mogao ponosno nositi pridjev ‘grunge’ i koji se često uspoređuje s imenima kao što su Nirvana i Pearl Jam, napravljena je u svrhu stvaranja uvida u rad benda čiji se puls pretvorio u ravnu liniju prije punih osam godina.

    Ovaj višegodišnji odmak trebao bi biti dovoljan kako bi se napokon moglo ustvrditi što je to ovaj bend činilo toliko prihvaćenim kod šire publike (zbog čega gotovo pa su postali mainstream), dok ih je kritika istodobno uspoređivala sa svjetskim grunge bendovima i proglašavala ih kraljevima domaćeg alter-rocka.

    Muziku podržava

    Po meni je objašnjenje vrlo jednostavno – Laufer su bili jedan od rijetkih bendova koji su imali kemiju, ‘ono nešto’ dovoljno jako da mnogi njihov kraj još uvijek smatraju preranim, zbog čega svaka racionalna analiza njihove glazbene putanje pada u vodu.

    S “Epitaf” nadam se da će se završiti i ona besmislena faza pokušaja ponovnog okupljanja benda na raznim rock događajima u svrhu što većeg broja prodanih ulaznica, koja je učinila više štete nego koristi Lauferu, ali i njihovim obožavateljima. Ja ih volim pamtiti onakvima kakvi su bili pa recimo 1994., kada su “Moja voda“, “Lopov Jack” i “Svijet za nas” nevjerojatnom snagom prodrmali hrvatsku rock scenu i kada se činilo da će Urbanov vokal izvući domaću glazbu iz predubokog ponora u koji je upala. To se, nažalost, nije ostvarilo ali bez dva Lauferova albuma, “The Best Off” i “Pustinje”, taj bi ponor bio puno dublji.

    Što se samih pjesama na kompilaciji tiče – sve ‘velike’ su tu. Prekrasna balada “Govorim u snu“, njezina sestra blizanka po ljepoti “Dio tebe“, vječna alter-rock himna “Svijet za nas“, pa onda “Bio sam kiša“, “Hej tata” i “Pustinje” za kraj.

    Ukupno 18 čistih bisera koji još uvijek jednako dobro zvuče i još uvijek imaju onu neodoljivu snagu da vas vrate u vrijeme kada je glazba bila sve i ono jedino važno u životu. A malo je bendova čija glazba to može.

    Muziku podržava