Enya nastavlja uspješan put

Znači li ikome što Eithne Ni Bhraonain? Tako naime glasi pravo ime pjevačice koju cijeli svijet poznaje po nadimku Enya. Rođena je u Irskoj 1961. godine u glazbenoj obitelji, tako da je cijelo djetinjstvo bila okružena instrumentima i notama. Svoj put profesionalne pjevačice počela je u grupi Clannad, gdje su već bili i djelovali njena braća i sestre. Tamo je provela dvije godine, prije nego što se odlučila otići u solističke vode. Vjerojatno na tim svojim počecima, ni sama nije slutila da će jednoga dana biti jednom od najprodavanijih irskih glazbenih proizvoda, velika zvijezda i na europskom i na američkom kontinentu.

Na velike uspjehe nije trebala dugo čekati. Njen drugi studijski rad “Watermark” iz 1988. godine, od nje preko noći stvara veliku internacionalnu zvijezdu zahvaljujući hitovima “Orinoco Flow”, “Storms In Africa” i “Watermark”.

Kritičari su oduvijek dosta lomili koplja o tome gdje svrstati Enyju, odnosno u koje stilove staviti njen glazbeni izričaj, pri tome su se najčešće pozivali na new age, no ja osobno smatram da je Enya sama stvorila svoj, samo sebi svojstven, prepoznatljiv stil. Kako ga nazvati ne znam, no recept je dosta jednostavan. Klasičnim, svakodnevnim motivima dodana je folk melodičnost odnosno prizvuk, uz obvezatnu synth pozadinu. Naravno, velik dio (ako ne i najveći) uspjeha, Enya duguje svom glasu.

I tako već punih osamnaest godina, Enya snima svoje albume, i pritom skoro ništa ne mijenja od svoga načina na koji nas je sve navikla. I mada su joj radovi onako na prvi pogled slični, svaki je priča za sebe. Izuzetak nije ni ovaj najnoviji rad – “Amarantine“. Zanimljivo je da se pripremao pune dvije godine, a zamišljen je kao svojevrsni nastavak prethodnog “A Day Without Rain”.

“Amarantine” sadrži dvanaest novih pjesama, i mislim da svakako vrijedi vremena koje je utrošeno na njegovu izradu. Osim što je mističan, sadrži i dosta stvari koje bi vrlo lako mogle završiti na raznim ljestvicama, kao naprimjer “Long, Long Journe“, “It’s In The Rain” ili naslovna “Amarantine”, dok su posebno interesantne “Less Than A Pearl“, “The River Sings” i “Water Shows The Hidden Heart” uzete iz knjige “Water Shows The Hidden Heart” Rome Ryana i otpjevane na loksiškom jeziku.

“Amarantine” je u cjelini jako kvalitetno ostvarenje, usudio bih se reći da spada u Enyjine najbolje radove tijekom karijere, pa bi bila prava šteta da ga ne preslušate. I ovaj će rad kao i gotovo svi njeni do sada, siguran sam dobro proći kod publike i kritike. Već dokazana formula uspjeha, na način kako to Enya radi, opet će se pokazati takvom.