“English Graffiti” ispod prosjeka današnjeg indie rock standarda

    925

    The Vaccines

    English Graffiti

    Datum izdanja: 25.05.2015.

    Izdavač: Columbia Records

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Handsome
    2. Dream Lover
    3. Minimal Affection
    4. 20 / 20
    5. (All Afternoon) In Love
    6. Denial
    7. Want You So Bad
    8. Radio Bikini
    9. Maybe I Could Hold You
    10. Give Me A Sign
    11. Undercover

    The Vaccines su jedan od dražih bendova britanskih medija koji su nastali zadnjih pet godina. Zašto? Zvuče tipično britanski.

    English Graffiti” im je treći album u karijeri i dolazi tri godine nakon “Come of Age”, a bend, kako sad i dalje stoji, ostat će najviše upamćen po odličnom debi albumu “What Did You Expect from The Vaccines?” koji je obilovao odličnim pjesmama. Zašto to kažem? “English Graffiti” ne obiluje odličnim pjesmama.Želja benda je bila surađivati s Daveom Fridmannom i ovom prilikom su uspjeli doći do njega. Fridmannov rad se zna i mogu priznati da sam od početka bio skeptičan oko ove suradnje jer poznavajući zabavan mentalitet The Vaccinesa, bio sam uplašen da će ih Fridmannova produkcija zagušiti. Nisam bio u krivu.Dobar dio pjesama je generalno preproduciran, sve je ubačeno u mračnije vode nego što pjesme svojim atmosferama bi trebale biti, a bome dobar dio leži i u samom bendu koji očito želi što prije sazrijeti, a ne uspijevaju u tome, pa im pjesme zvuče blijeđe i bezličnije, barem dobar dio njih.

    Naravno, ima tu hitčina koje će potvrditi njihov talent, pa vjerujem da će pop punk pjesmice poput “20/20” biti novi klasici kod fanova, ali na žalost, takvi momenti su previše ugušeni u tmurnom i preglomaznom zvuku dobrog dijela ostatka albuma. Možda bi bilo dobro da su ostavili svoj mladenački šarm još malo na životu, a ozbiljniji glazbeni zvuk pustili još neko vrijeme negdje unutar sebe.

    Muziku podržava

    Uvodna “Handsome” pokazuje bend u maniri albuma “What Did You Expect from The Vaccines?” s mnogo novih sitnih trikova, dok već s drugom se vidi loš spoj pjesme i producenta jer su u slučaju “Dream Lover” svi podbacili. “Dream Lover” po uvodu podsjeća na neku stonersku stvar Arctic Monkeysa, da bi se već u sljedećem trenutku približila Kaiser Chiefsima i onom što oni rade proteklih nekoliko godina.

    Sljedeći dokaz da nešto na albumu ne štima jest “Minimal Affection” koja u svojem uvodnom dijelu asocira na neku pjesmu koju ne bi čak niti u ’80-ima svirali na radiju, iako je u tom điru, dok veliki refrenski dio diže cjelokupnu situaciju do doze gdje shvatiš da možda pjesma uopće i nije loša, ali potom dolaze prenaglašeni synthovi zbog kojih ipak zaključiš da je najbolje preskočiti pjesmu.

    Nakon već spomenute “20/20” za koju smatram da će ostati najupamćenija s albuma, slijedi nekoliko vrlo blijedih pjesama koje je možda i najbolje ne spominjati. Tu je poprilično kriv i bend jer je očito da ih napušta inspiracija koju nije uspjela podići niti produkcija koja je zvuk bacila u ’80-e. Generalno, od “20/20”, pa do kraja albuma, prije bih rekao da su ovo Kaiser Chiefsi nego The Vaccinesi, a to je dodatno naglasila poprilično iritantna “Give Me a Sign”.

    Bendovi se moraju mijenjati kroz godine i albume, neki to čine uspješnije, a neki ne. The Vaccines je još uvijek mlad bend koji može prijeći preko lošijeg albuma kao što je ovaj, posebno iz razloga što i dalje na “English Graffiti” ima tri-četiri pjesme koje mogu izvući stvar kroz singlove. Problem je ostatak albuma koji je podosta loš, nije čak niti prosječan za današnji indie rock standard.

    0 Shares
    Muziku podržava