Emocije u prvom planu

U posljednjih godinu-dvije na scenu je isplivalo nekoliko vrlo zanimljivih kantautorica, koje su svoje osjećaje prenijele na papir pa uzevši klavir ili gitaru u ruke opjevale svoje emocije. Mnogi su se divili albumima Cat Power, Neko Case, Regine Spektor ili Jenny Lewis, a sada imam priliku ocijeniti još jedno iznimno djelo autorice Keren Ann.

Kod ovakvih je albuma vokal najvažniji, a Keren Ann posjeduje jedan vrlo krhki glasić, koji gotovo jecajući izvlači svaku pjesmu, kao neki malen ptić u potrazi za hranom, što pjesmama daje posebnu dimenziju. Glazbeni dio je vrlo lagan i minimalistički, a opet nije dosadan i monoton, što je najbitnije pa glas Keren Ann dolazi još više do izražaja.

Pjesme su ljubavnog karaktera, a kakve bi i mogle biti kada je u pitanju jedna naigled vrlo krhka žena pa ta senzibilna strana pjevačice uvijek izbija u prvi plan. Rijetko uspijem preslušati ovakve lagane albume u komadu, ali istoimeni album kao i pjevačica “Keren Ann” donosi dašak ljepote kojoj jednostavno nisam mogao odoljeti.

Ovo je već peti album u karijeri Keren Ann, a otvara ga pjesma “It’s All a Lie“, pseudo gospel-folk komad s jednostavnim i tihim riffom na gitari uz laganu pratnju bubnja. Stihovi kojima pojačava pjesmu pokazuju Keren Ann u svijetlu vrsne liričarke ‘There’s no perfect way to clear the mess/We both have a past, in a silver frame/See, my heart died, a slow weary death…‘.

Nešto življa i s povremenim pljeskanjem ruka je “Lay Your Head Down“, a malo podsjeća na Jewel s početka karijere pomiješana s Alanis kada se bavi baladama, a ne žestokim ‘rokijanjem’. ‘Ljubav je slijepa, makar ponekad to i nije dobro’, ukratko bi se dala opisati pjesma, a najljepši stihovi su ‘You know my love/This was no dream of mine/But the way you ride those waves/makes me wanna follow you blind‘, nakon kojih ne možeš a da se ne raznježiš.

“It Ain’t No Crime” ima vrlo zaigran gitarski uvod, da bi potom postala zagušljiva, blueserski ujednačenog ritma, u kojoj se Keren Ann ponovno snašla kao prava tigrica u lovu na svog voljenog, nešto slično kao što to radi i Amy Winehouse.

Da vam ne otkrijem sav album, odlučio sam više ne opisivati pjesme, jer mi svakim novim slušanjem album postaje sve bolji i bolji pa da ne pretjeram s pohvalama. Svega devet pjesama se na prvi pogled čini malo, ali nakon preslušavanja “Keren Ann” ostat ćete zatečeni emocijama pa ćete zaboraviti da je na albumu mogla biti još pokoja pjesma.

Autorice koje se bave alt. countryem, (anti-)folkom, americanom i popom, dobile su još jednu opaku suparnicu koja može uzburkati scenu. Slatkaste pjesme s ponegdje mračnijim ljubavnim tekstovima su kombinacija koja ne može biti loša, dapače, vrlo je dobra kada ju smiksa Keren Ann.

Za kraj bih ostavio napomenu da je pjesma “Liberty” jedan od najljepših komada godine, prekrasnog vokala nadopunjenih pratećim, koji zavijajući zvuče kao dodatni instrument, uz klavir i zvončiće… Zvuči jednostavno neodoljivo, kao i cijeli album…