Eminem: Osveta kritičarima i lekcija novoj školi hip-hopa

Marshall Mathers, Slim Shady,  najkontroverzniji reper početka ovog stoljeća, 31.  kolovoza nenajavljeno je izbacio “Kamikaze”. Deseti LP repera iz Detroita objavljen je godinu dana nakon što je snimljen “Revival“, koji je unatoč komercijalnom uspjehu naišao na žestoke kritike, kako glazbenih novinara tako i njegovih fanova. Album je ocijenjen kao najlošiji u njegovoj karijeri, uglavnom zbog nedostatka Eminemovog prepoznatljivog flowa i prisutnih osrednjih glazbenih suradnji s RnB glazbenicima koje su zvučale kao nenadahnjujući pokušaji da se ostvari komercijalni uspjeh hitova poput “Love the Way You Lie” i “Monster”, čiji spotovi trenutno na YouTubeu zajedno imaju više od dvije milijarde pregleda.

“Revival”, koji je uslijedio nakon  Grammyjem nagrađenog “Marshall Mathers LP2”, bio je vreća za udaranje brojnih kritičara i repera. Tyler, the Creator jednom je prilikom javno ismijao “Walk On Water” čiji je refren otpjevala Beyoncé, a osim njega lijepe riječi nisu imali ni DJ Akademiks i Joe Budden. Da skratimo priču – koju god je poruku Shady imao namjeru prenijeti prošlogodišnjim LP-jem, ista nije prošla kroz zvučnike glazbenog kružoka, a isti se nije ustručavao izraziti svoje negativne komentare. Kao pravi pripadnik stare škole, Eminem je svoj bijes sačuvao za studio umjesto za društvene mreže, a na nišanu njegovog mikrofona ovoga se puta našao svatko tko je posljednih godina obilježio mainstream hip-hop kulturu.

“Kamikaze”, čija je naslovnica posveta kultnom “Licence To Ill” Beastie Boysa, daleko je bolji od svojeg prethodnika, flow je izbrušen do savršenstva, tekstovi su dovitljivi (“Even when I’m gettin’ brain, you’ll never catch me with a thot” / “The closest thing he’s had to hits is smackin’ bitches”), a beatovi i produkcija zvuče svježe i prostrano te se na trenutak čuju i tragovi trapa (primjerice u pjesmi “Not Alike”). Gostovanja su odlično pogođena, Royce da 5’9′ i Joyner Lucas na već spomenutoj “Not Alike” i “Lucky You” odradili su više nego dobar posao, a Jessie Reyez u refrenima na “Nice Guy” i “Good Guy” istražuje romantične veze kroz već poznatu Eminemovu uvrnutu dimenziju (“I need Scope ’cause my breath stinks/ You hope I choke on a Pepsi”).

Album je u jednom danu postao najslušaniji u više od 40 zemalja, a najveću pažnju, osim činjenice da se radi o jednom od najboljih repera u povijesti, osigurala mu je i činjenica da je album prepun diss trackova. “Ringer”, koja otvara album, na samom početku udara direktno u glavu (“I feel like I wanna punch the world in the fuckin’ face right now.”) i lažno sugerira da bi glavna tema mogla biti kritika trenutnoj političkoj i društvenoj slici svijeta. Iako se Eminem nakratko dotakne i toga, kritizirajući aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa (“‘Cause agent Orange just sent the secret service to meet in person to see if I really think of hurtin’ him.”), “Kamikaze” je najvećim dijelom inspiriran negativnim kritikama na koje je naišao reperov prethodni album.

Vidljivo frustriran trenutnim stanjem žanra (“They’re askin’ me what the fuck happened to hip-hop, I said I don’t have any answers” / “Do you have any idea how much I hate this choppy flow everyone copies though? Probably no” / “Maybe the vocals should have been auto-tuned and you would have bought it”) kritizira trenutno najveća imena hip-hop scene; Migos, Lil Pump, Lil Yachty, Drake, Tyler, the Creator, svi su se oni našli na popisu prozvanih glazbenika zbog, kako sam Eminem kaže, manjka originalnosti, skilla i čak izvođenja materijala kojeg nisu sami napisali (“All I know is I wrote every single word of everything I ever murdered” / “And I got no faith in your writers, I don’t believe in ghosts”).

Ipak, ono što albumu nedostaje je Eminemova osobnost na koju smo navikli. Istina, dokazao je da mu se nitko ne može približiti kad su u pitanju tehničke vještine, flow i sastavljanje rima, ali nije iskoristio svoj poznati smisao za crni humor, provokativne tekstove i nije-me-briga-za-vaše-mišljenje stav koji su najveći dio karijere bili njegov zaštitni znak.

Kratko i jasno, “Kamikaze” je solidan album s nekoliko odličnih trenutaka koji je nastao prvenstveno kako bi Mathers kritičarima dao do znanja u kakvoj se nezahvalnoj poziciji nalazi kao reper koji je inspirirao generacije mladih glazbenika i čija se karijera i utjecaj dovode u pitanje na temelju jednog albuma koji nije uspio ostvariti njihova očekivanja. Na njemu se nalazi ogroman pritisak jer je itekako svjestan da je još uvijek veliko ime koje privlači mase (“You mention me, millions of views, attention in news, I mention you, lose-lose for me, win-win for you. / Skim through the music to give shit reviews to get clicks.”), a izgledno je kako će takav status uživati još dulje vrijeme.