Elementarni domaći album godine

Zahvaljujući činjenici da su njihova prva dva studijska albuma (“Moj, njegov i njen svijet”, 2000., “Tempo velegrada”, 2002.) nezasluženo slabo odjeknula u hrvatskim medijima i izostala s važnijih radijskih top-lista, lako je moguće da slušatelji korijenitu promjenu u zvuku ovoga benda propuste primjetiti. Nakon promjena i u samoj posatvi benda, Elemental je svoj zvuk, od početnog čistog hip-hopa, odlučio usmjeriti u pravcu koji ih je dovao do čestih usporedba s The Rootsima, Black Eyed Peas i De La Soul.

Ali ono što je daleko najvažnije za novi zvuk na albumu “Male stavri” je činjenica da su članovi Elementala otkrili ‘svirku u živo’! Izgleda da su shvatili i to da je hip-hop ipak preuska ‘ladica’ za sve ono što imaju za reći, tako da je album stilski jako raznolik. Jazz, soul, funk, reagge i, naravno, hip-hop mi trenutno padaju na pamet, ali treći studijski album Elementala nikako nije moguće žanrovski jednoznačno odrediti. Jedino što je sigurno je da će album biti veliko iznenađenje svima koji su mislili da bend nikada neće prestati biti vječna mlada nada i isplivati iz okruženja otužnih glazbenih mediokriteta i neafirmiranih demo bendova.

Iako su kao prvi singlovi odabrane odlične pjesme “Napokon” i “Romantika“, nemojte misliti da je to sve od hitova što ovaj album ima za ponuditi. “Tako lijepa” urnebesna je oda svim hrvatskim sponzorušama, koja će mnogima izmamiti osmijeh na lice, kao i utopijska “Malo sutra”. “Iz dana u dan” najjača je pjesma na albumu socijalne tematike, na tragu tematski srodnih pjesama TBF-a i Ede Maajke.

Slično stoje stvari s bonus trackom “Materijalist”, apelom na sve ljude da materijalne vrijednosti stave na samo dno liste svojih životnih prioriteta. “Oproštajna pisma” također se bavi pomalo zaboravljenim temeljnim ljudskim vrijednostima, kao što su ponos, čast i savjest, zbog čega se Elemental nameće kao još jedno ime na listi domaćih glazbenika kojima je jedan od prioriteta i žestoka kritika hrvatskog društva i njegovih aktera. Naslovna “Male stvari” osunčat će do tada mračniji dio albuma, kako bi nam pokazala da se u životu treba (znati) veselit malim stvarima i da ‘još uvijek pozitivnih stvari ima’.

Očito se odmaknuvši od besmislenog pričanja o sebi samima, Elemental je snimio ne samo stilski, već i tematski vrlo raznolik album, čemu su najviše zaslužni autori svih tekstova Remi i Shot (inače jedina konstanta u dosadašnjem radu benda). Za kraj, ono što je potrebno posebno nagalsiti je izniman i prepoznatljiv vokal Remi te činjenicu da je ovaj album potreban svakoj elementarnoj glazbenoj naobrazbi.