Elektro-folk promašaj

Po naslovu albuma “Soft Rock“, nadao sam se da je ovo jedan od tipičnih pop-rock uradaka ženske kantautorice, kao što je to moderno u posljednje vrijeme, ali odmah me iznenadila neka čudna elektronika na samom početku albuma. Podrobnije sam počeo slušati album i moram vam priznati da mi se uopće nije svidio.

Inače, Justine je pjevačica koja je rođena u Australiji, a djeluje i radi po Europi. Smjestila se u Berlinu, pa zato i ne čude mnogi koncerti po sjevernijem djelu Europe. Žanr kojim barata bio bi neki electro-folk, ili nešto tome slično, s ponekim uletima u pop i rock vode. Šteta da nema više takvih uleta, ili da nije bila hrabrija i složila više eksperimentalniji album, jer ovako to zvuči loše, niti na jednu, niti na drugu stranu, nego u ništavilo sredine.

Glas Justine Electre je lijep i milozvučan, pasao bi na mnoge različite melodijice, ali i na ozbiljnije pjesme, pa mi zato nije jasno zašto je krenula u takve vode u kojoj joj vokal nije u prvom planu, nego prenapadna elektronska podloga.

Album započinje s “Fancy Robots“, pjesmom koja me u prvi mah zbunila, ali nije to toliko loša stvar. Dobro je što je postavljena na prvo mjesto, tako da se slušatelj odmah može upoznati kakvo djelo može očekivati od autorice. “My Best Friend” bila bi vrlo dobra stvar da je izbačen jaki bas tijekom pjesme jer ima nit kakvu sam očekivao od albuma. Ovako, s pretjeranim kičastim dodacima, ostaje tek jedna pjesma na albumu.

“Mom&Dad&Me&Mom” je pop pjesmica vođena klavirom, lišena bilo kakvih nepotrebnih efekata. Vidi se da Justine može i manje komplicirati što joj je glavna zamjerka na ovom izdanju.

Istaknuo bih pjesmu “President“, još jednu u nizu vrlo čudnih i zbrkanih pjesama, ali vrlo zanimljivog pripjeva (ako se to uopće i može nazvati tako). Dva su vokala različito smiksana, jedan se gotovo i ne razumije, a drugi, nešto glasniji, daje draž pjesmi koja je toliko ispresjecana, kao da ju je učinio neki shizofreničar, moj je osobni favorit na albumu zbog ludila koji dominira pjesmom. Da je barem više takvih spaljenih stvari…

Ima trenutaka koji bi mogli oduševiti, ali u većini slučajeva to je nedorasli skup teško slušljivih pjesama, koje je bolje zaobići ako se može. Autorica bi morala bolje poraditi na svom izričaju i preciznije se glazbeno odrediti jer ovako će ostati poznata samo manjem broju ljudi sjevernije Europe, ako ju uopće i oni podrže.

Na njenoj službenoj web stranici piše da su otkazani neki koncerti zbog promjene menađmenta što možda ukazuje da je i sama to shvatila. Možda joj s novim menađerom krene bolje i uspješnije, jer čisto sumnjam da može lošije.