Elegantni francuski pop

    2096

    Françoise Hardy

    La Pluie Sans Parapluie

    Datum izdanja: 05.04.2010.

    Izdavač: Virgin / Dallas Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Noir sur blanc
    2. Mieux le connaitre
    3. Champ d’honneur
    4. La pluie sans parapluie
    5. Les pas
    6. Le temps de l’innocence
    7. Je ne vous aime pas
    8. Esquives
    9. Mister
    10. Memory divine
    11. Un coeur eclate
    12. L’autre cote du ciel
    13. Les Mots s’nvolent

    Françoise Hardy jedna je od najomiljenijih francuskih pjevačica, ne samo u domovini već i šire. Možda je većina i doživljava samo kao ikonu šezdesetih godina prošlog stoljeća, no ‘La Grande Dame de la chanson française‘ puno je više od toga.

    U 48. godina karijere objavila je 26 albuma između kojih je praktički nemoguće reći koji je bolji. Posljednji “La pluie sans parapluie” potvrđuje da je Hardy u vrhunskoj formi.

    Početkom 1960-ih. započela je njezina glazbena karijera, njezine sentimentalne pjesme u pop ruhu brzo su pronalazile put do slušateljstva. Imala je sreću raditi s vrhunskim aranžerima, pa je i produkcija najčešće podsjećala na onu Phila Spectora. Pretpostavlja se da je njezin prvi hit “Tous les garçons et les filles” iz 1962. u svega nekoliko mjeseci prodan u impresivnih milijun primjeraka.

    Upravo ju je u to vrijeme, za boravka u Parizu, na jednoj fotografiji primijetio i Bob Dylan. “For Françoise Hardy/ At the Seine’s Edge…” dio je pjesme na ovitku njegovog albuma “Another Side of Bob Dylan” (1964.). Upoznali su se tek dvije godine kasnije na prvom Dylanovom koncertu u Francuskoj: nakon prvog, akustičnog dijela nastupa, Dylanov prijatelj prišao je Hardy koja je bila u publici i rekao da se Bob neće vratiti na pozornicu ako je ne upozna. Našli su se kasnije u jednom pariškom hotelu, a tada 22-godišnjoj i pomalo sramežljivoj Hardy odsvirao je “I Want You” i “Just Like a Woman”. I više se nikada nisu susreli.

    Muziku podržava

    “La pluie sans parapluie” (u prijevodu: ‘Kiša bez kišobrana’) prvi joj je album s novim materijalom nakon šest godina. Od prve do posljednje minute moguće je uživati u snenim, gotovo jesenskim baladama elegantno umotanima u nenametljivi, melankolični pop iznad kojih pažnju plijeni njezin glas sposoban hipnotički vas uljuljati u neki drugi svijet (možda je neprimjereno usporediti vokalne sposobnosti Hardy i Morrisseya, ali je i najpreciznije).

    Nije ovo album za one koji glazbu samo konzumiraju, već za one koji znaju prepoznati kvalitetu i uživati u svakom trenutku, baš poput ljubitelja vina. A kad već pričamo o vinu, za uvijek profinjenu Françoise vrijedi ona najpoznatija vinska: što starija, to bolja.

    Muziku podržava