EKV Live: Sveti gral svih fanova EKV-a

U jeku mnogobrojnih diskusija o Margiti Stefanović i njenom stvaralaštvu, beogradski novinar Dušan Vesić naglasio je kako ona nije dala ni približno koliko je mogla u sastavu Ekatarina Velika. Pročitavši te riječi, prvo me ulovio šok, no nakon kraćeg razmišljanja dotični je autor bio u pravu. Kroz sve one slojeve gitara, basova, glasova, bubnjeva tek se trebala probiti nježna i delikatna dionica na klaviru, klavijaturama ili synthesizeru. Stefanović je definitivno zaslužila da njene klavijature budu naglašenije, jer je ona u sastavu ipak bila najškolovaniji muzičar.

Najnovije izdanje EKV-a “Krug” predstavlja najbliži odgovor na pitanje: “Što je sve Margita mogla dati kroz pjesme EKV-a?”, i odgovor glasi: “O. čovječe, tako mnogo”. “Krug” je dvosveščani zapis koncerta kojeg su, u unplugged varijanti, Milan Mladenović i Margita Stefanović održali 19.5.1994. u Prištini. Zapis nije savršen, ali je dovoljno dobar da pokaže čaroliju koja je izvirala iz Margitinih prstiju. Na koncertima u ovakvoj formaciji Milanova gitara je bila u diskretnijem planu, što je dalo prilike Margiti da zasiti snimku muzikom.

Stefanović ove pjesme ne svira, ona ih plete, njena muzika izlazi iz malog prsta, bezobrazno lagano, sofisticirano i spontano. Milan je također u odličnoj vokalnoj i sviračkoj formi, i njih dvoje djeluju poput Nirvane na “Unpluggedu” – sastav poznat po bučnom zvuku je prigrlio suptilnu akustiku i u njoj se snašao poput ribe u vodi. Pjesme sjaje, čak i one za koje ste mislili da bez jakih kreni-stani bubnjeva, slappanja basa i jecanja električne gitare ne mogu postojati, evo ih na sceni, Margita i Milan su ih bez problema prearanžirali, i oboje radosno muziciraju, kao da će idući album EKV-a zvučati baš tako.

Mračnost, zlokobnost i patos poznatih studijskih snimaka je zamijenjena lepršavošću, disciplinom i ravnotežom u pristupu Milana i Margite. Paradoksalno, što je Margita više u prvom planu, slušatelj iz drugog kuta dobiva perspektivu na pjesme koje je već čuo i o kojima misli da sve zna. Milan se ne dere toliko, nego poput mudraca iznosi svoje stihove, a publika je mogla samo zamišljati što će Milan, Margita, možda i Marko Milivojević snimiti na idućem albumu grupe, vjerojatno boljem nego što je bio tek solidni “Neko nas posmatra”, i čije pjesme na ovom izdanju ipak zaostaju u odnosu na staro zlato. Ipak, da se mogu vratiti u vremenu i putovati 19. svibnja 1994. u Prištinu, rekao bih da za EKV opet slijedi period izvrsne muzike jer su ključni igrači, Milan i Margita u životnoj formi.

Nažalost, kroz pola godine nakon ovog koncerta Mladenović je preminuo, a o Margitinim životnim slomovima nakon 1994. je gotovo sve poznato, čak je prijateljica u knjizi o Stefanovićki uvalila kopiju liječničkog nalaza, no to je druga priča. Na ovom izdanju postoji samo svjetlo i radost, vjera da su svi problemi riješivi, i da ćemo svi živjeti u svijetu boljem od onog kakav je bio u prvoj polovici devedesetih.