Eksperimentiranje na poznatom terenu

Ovo je jedan od onih bendova koji me uvijek iznenade kada dobijem njihov CD. Kako je moj ‘dragi’ urednik osoba širokog glazbenog ukusa i kako on voli da mi recenziramo veliki broj različitih izdanja, tako je mene zapalo pisanje ove recenzije. Le Tigre njeguju prilično čudan, ali i inovativan zvuk. Naime, riječ je o fuziji mekog punk-rock zvuka, eklektičnog popa i lo-fi elektronike. E, a kako to sad zvuči?

Kao i kod svakog bend s ovakvim pristupom glazbi (pri tome mislim na bendove koji klasične punk ili rock ritmove mješaju sa samplerima, efektima i inim drugim stvarima) i Le Tigre u svoju glazbu ubacuju dosta različitih zvukova i instrumenata, tako da tu možemo naći uz klasični zvuk gitare i bubnja sve od samplera i efekata. Pjevačica Le Tigrea, Kathleen Hanna, u svom pjevanju često koristi vokalni efekt koji joj modulira glas i daje dojam da ona pjeva jako glasno i da čak viče, što se naravno ne događa i tu je moja prva zamjerka ovom albumu.

Inače sve pjesme imaju različiti bpm tako da imamo punkoidne pjesme poput “Don’t Drink Poison, ali i nešto laganije varijante poput uvodne “On The Water” ili “Tell You Now”. Na pjesmama poput “Nanny Nanny Boo Boo” se osjeća jaki ‘breaks’ utjecaj koji se manifestira prvenstveno kroz sami beat i groove pjesme, ali ukoliko poslušate malo bolje shvatit ćete da je cijela pjesma aranžirana i producirana na način na koji to rade producenti klupske glazbe. Također, ova ista pjesma me svojim zvukom i stilom jako podsjeća na glazbu koju nam je Miss Kittin predstavila na svome zadnjem albumu “I Com” iz ove godine.

Od pjesama koje izvođača izdvajaju na albumu su “Tko” u kojoj je eminentan klupski zvuk kao i snažni punk utjecaj, potom “New Kicks” koji je definitivno inspiriran house zvukom i u kojem se umjesto bubnja pojavljuje ritam mašina koja pjesmi daje pravu housoidnu podlogu na kojoj su Le Tigre izgradili rock groove.

I što još reći? U par crta sam vam kazao o čemu je riječ, ali mi sve to ne zvući preinovativno. Ne toliko zbog produkcije ili načina sviranja, nego zbog toga što imam osjećaj da sam sve ovo već čuo više puta kod različitih bendova. Možda je razlog tome što je ovo remasterirano izdanje iz 2001., ali svejedno-inovativnost koja je možda bila prisutna u tom vremenu, danas je izostala. Ukoliko ste ljubitelj Le Tigrea i sličnih zvukova onda je ovo pravo izdanje za vas. No ukoliko tražite nešto novo i inovativno, slobodno ga preskočite.