Edi East Trance Blues: Blues verzija Gustafa

Edi Maružin je navodno završio s Gustafima, barem se tako može iščitati iz njegovih posljednjih intervjua. Naravno, još uvijek nije za penziju, pa je odlučio pokrenuti sasvim novi projekt Edi East Trance Blues koji zvučno mnogo duguje Gustafima, ali je ipak krenuo u nešto drugačijem smjeru. Neki su taj smjer već smiono nazvali ‘istarski blues’, a kad se sve zbroji i oduzme, iskreno nema boljeg izraza od tog.

Gustafi su oduvijek bili poznati kao party bend specifičnog izričaja te prije svega vrlo plesnog ritma koji je često njihao bokove. Edi East Trance Blues je dobrim dijelom zadržao taj dio, samo je sve usmjerio na jedan moćan blues, pa sve djeluje kao znatno tvrđi Gustafi koji su spremni mnogo više manipulirati sa zvukom.

Iako s prvom pjesmom “Puž blues” se ne bi mogla naći pretjerano velika razlika između Edijevog novog i starog benda, one ipak postoje. To je prvenstveno u zvuku gitare koji je mnogo prljaviji, dok je atmosfera i dalje vrlo zabavna, kao neki dernek u jutarnjim satima nakon cjelonoćnog bančenja.

Već sa sljedećom “Niš se ne zna” nailazimo na nešto veću razliku u zvuku i tu sve počinje imati više smisla. Počinje se više koristiti usna harmonika, te prljave gitare i pomalo boogie i ska ritmovi nose pjesme, dok je sve ostalo ipak u domeni klasične ‘istrijanske’ liričke zajebancije. Prednost ovog izdanja jest svakako vedar duh albuma koji će sigurno biti odlično prebačen u live svirke.

Možda album na prvu nema neki hit koji će se uspjeti probiti van Istre, ali to nimalo ne umanjuje vrijednost “Sumpora” kao cjelovito i zanimljivo izdanje. Nakon toliko godina vožnje po utabanim tračnicama, lijepo je vidjeti da se Edi odlučio iskočiti iz njih i krenuti sve ispočetka. Neki bi mogli reći da je prestar za takve stvari, ali kad toliko dobro zvuči, najbolje je da nastavi u onom što ga čini najviše sretnim. Na “Sumporu” se ta neka nova mladost i sreća svakako osjeća, za razliku od nekoliko posljednjih izdanja Gustafa.