Ed Sheeran “=” album: Ništa novo kod engleskog romantičara

    1594

    Ed Sheeran

    =

    Datum izdanja: 29.10.2021.

    Izdavač: Asylum, Atlantic

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Tides
    2. Shivers
    3. First Times
    4. Bad Habits
    5. Overpass Graffiti
    6. The Joker and the Queen
    7. Leave Your Life
    8. Collide
    9. 2step
    10. Stop the Rain
    11. Love in Slow Motion
    12. Visiting Hours
    13. Sandman
    14. Be Right Now

    =“, četvrti album engleskog kantautora (Ed Sheeran), objavljen je nešto više od dvije godine nakon kolaborativnog “No.6 Collaborations Project“, a čak četiri od posljednjeg samostalnog uratka “÷“. Sad, bez ikakve doze pretenzije ili preuveličanog ega, ne vidim potrebu za pisanjem osvrta/kritike ovog djela niti za dubljom obradom muzike spornog izvođača. Koja je poanta/bit? Svi znamo koje su Edove mogućnosti i doseg, manjkavosti i granice; svi smo upoznati s njegovom diskografijom te senzibilitetom. Oni koji očekuju primjetnu promjenu, stilsku nadogradnju, prosto su naivni. “=“ u svakom pogledu utjelovljuje prepoznatljive karakteristike opusa popularnog glazbenika te posljedično tvori samo sljedeći korak na predvidljivom putu.

    No, ‘ajmo malo uravnotežiti tekst pošto ne želim da se paragraf iznad čita kao žestoka osuda – makar ne u ovom stadiju. Kao i na većini prethodnih izdanja, niti jedna komponenta kompilacije ne dopušta se sasvim otpisati zbog zamjetnih tehničkih nedostataka – sve je uobličeno s dostatno pažnje i predanosti kako bi zamišljena poruka bila učinkovito prenesena na ciljanu publiku. Ed nije genijalan tekstopisac, no skladbe mu često posjeduju neopisivu toplinu koja ugađa na osnovnoj razini – produkcija je korektna, melodije zarazne, a riječi dovoljno sućutne (svatko se u njima može ponekad pronaći). Naravno, ništa ovdje (niti inače) ne seže toliko duboko da se slučajno pokoja grupacija ljudi ne bi osjećala ugroženom.

    Muziku podržava

    Štoviše, fanovi autora trebali bi uživati u radu jer je izveden prema već definiranoj formuli strukturiranja Sheeran albuma. Kad bi ga išao uspoređivati s “÷“, sličnosti bi bile očite tj. preklapanja pjesama gotovo su zaprepašćujuća – edgy uvod s izraženom gitarom (“Tides“; “Eraser“), oplakivanje drage osobe (“Visiting Hours“; “Supermarket Flowers“), jedna prikladna za vjenčanja (“Love in Slow Motion“; “Perfect“), meditacija o odrastanju/životu generalno (“First Times“; “Castle on the Hill“) te neosporan ‘cheesy‘ hit (“Bad Habits“; “Shape of You“). Iako pokušavam dokazati sistematičnost (totalnu prepuštenost sigurnosti), ne mogu osporiti prisutnost suptilnih izmjena u pristupu – kompozicije na “=“ značajnije se oslanjaju na pop te, sukladno vremenu, synthpop, umanjujući umiješanost folk utjecaja.

    Nažalost, stilska diferencijacija prije se može ubrojiti pod jeftinu smicalicu nego svesti na produkt žanrovskog istraživanja (eksperimentacije). Ono, proživljavamo revival osamdesetih (to je sad popularno) pa zašto se ne baciti u isto? Mislim, rezultati su ok zahvaljujući razlozima navedenim u drugom paragrafu, ali odluke se nužno ne podudaraju s konceptom projekta. E da, postoji koncept – možda najveći Sheeranov iskorak. Cjelina je zamišljena kao kontemplacija nad ‘odraslim’ životom s fokusom na novostečenu obitelj, a osobito očinstvo. Dolazi do napuštanja hedonističkih poriva i ostalih obilježja lude mladosti u korist teško stečenog mira. Ponovno, ne ulazi se u snažniju introspekciju ili hrabrije razlaganje osjećaja (jako površno/bazično izlaganje), no paralelno sama namjera je donekle pohvalna.

    Produkcijske odluke i instrumentacija izrazito su sigurne, sterilne za zdravu diskusiju, ali podjednako neuvredljive te korektno realizirane. Pored spomenutih utjecaja (pop, synthpop) ili odveć uobičajenih odlika Edove glazbe (melodramatičnost, ugodna baladičnost, …), ne događa se išta vrijedno izdvajanja/veće pozornosti. Suprotno tome, odbijam se prepustiti općeprihvaćenom/stereotipnom gledištu kritičkog kruga prema djelovanju engleskog romantičara i automatski ga proglasiti lošim. Muzika ovdje je generična, obična, suha, no također potrebna. Kao netko tko piše kritičke tekstove, iz opisanih razloga ne mogu Sheeranu dati previše kredita (uz činjenicu da postoje drastično kvalitetniji/odvažniji izvođači), mada me na slično povremeno prisiljava nesputana neopterećenost i praktičnost materijala – zahtjevno je odoliti besramnom ugađanju.

    Autor je bez daljnjeg osigurao mjesto pod suncem koje dobro koristi. Ono što se o njemu može napisati istovremeno je istinito te preuveličano (ovisno o mjeri; intenciji). U čemu je zapravo onda problem? Iako “=“ obuhvaća neke od najboljih pjesama dotičnog, album je evidentan ishod podilaženja što većem broju pojedinaca – proizvod korporativne žudnje gdje je emocija često svedena na klišej. S druge strane, navedeno ne predstavlja novo otkriće pa se pitam ako je uopće bitno. Ed Sheeran potvrđuje kako je adekvatan u većini aspekata komponiranja, a u nekolicini njih izvanredan – talent koji omogućuje pokrivanje temeljnih glazbenih težnji gomile. To što je kreativni strop naizgled odavno dosegnut ne znači puno – prisilno ili organično, potpuno nebitno.

    Sad, kako reagirati na sve spoznato? Jel’ pravi izbor opustiti se i u glavu utovariti misli da je ovo samo glazba – ništa više, ništa manje. Koliko osobnosti moraš uostalom imati kad ti je sadržaj napravljen s ciljem zadovoljavanja apsolutno svake duše na ovoj planeti? Nadalje, u kojem je omjeru rad produkt nevinih i ciničnih nakana? Realno, kad je nečije djelo kompletno ispunjeno ispraznim/površnim emocijama, treba se upitati zašto se osjećaji uopće dodiruju. Ne želim implicirati situaciju gdje se nagovještenjem sentimenta samo iskorištavaju doživljaji potencijalnih potrošača, no ostao bi ravnodušan ukoliko bi se ispostavila istinitost pretpostavke. Prije nego posve izgubim pamet i preostalu naklonost prema projektu, završit ću recenziju. “=“ je tehnički prihvatljiva, ali duševno iscrpljujuća eksploatacija.

    Muziku podržava